Niko ne zna koliko ćemo još ovakvih, kolektivnih dženaza u Potočarima imati, ali znamo da će mnogi Srebreničani biti ukopani nekompletnih tijela, izjavio je za „Dnevni avaz“ Ćamil Duraković, načelnik Srebrenice i predsjednik Organizacionog odbora ovogodišnje dženaze na 11. jul, dan genocida.
Razmjeri zločina
– Problem je što nema dovoljno nađenih dijelova tijela. Još oko 1.500 osoba vode se kao nestale. Mnoga tijela premještana su i po nekoliko puta iz jedne grobnice u drugu – dodaje Duraković.
Do sada je u Memorijalnom centru Potočari ukopano 5.657 žrtava. Ove godine bit će obavljena dženaza i ukop za 409 identificiranih žrtava srebreničkog genocida iz 1995.
– Otvaranjem džamije u Tokoljacima, koja je u genocidu porušena, mi smo počeli nedavno s programom obilježavanja. Učinili smo sve da i ova godina, kao i protekle, prođe u miru i dostojanstvu. Ovogodišnja dženaza ostat će upamćena po ukopu bebe i čak 44 dječaka od 14 do 18 godina. To dovoljno govori o namjeri i razmjerima zločina koji ima svoje ime, a to je genocid – kaže Duraković.
No, načelnik posebno upozorava da Srebrenica nakon 11. jula pada u zaborav, a povratnici brinu povratničke brige. Tišina koju pravi do sada 5.657 ukopanih u Potočarima, osjetna je u svakoj ulici, svakoj kući nakon dženaze.
Porušene kuće
– Ono što mene iritira i što mogu govoriti u ime svog naroda jeste činjenica da nakon 11. jula apsolutno padamo u zaborav. Mi smo nakon dženaze tužni i ostavljeni. Mogu reći da smo tada i tužni zbog dženaza, ali i radosni jer grad oživi. Pred jesen ponovo dočekamo bolnu realnost. Ostajemo samo mi živi, ovih 5.600 već ukopanih i novi „povratnici“ da tako nazovem 409 žrtava kojima će u četvrtak biti klanjana dženaza – ističe Duraković.
Više od 5.000 kuća, od 6.000 predratnih, porušeno je u masovnom protjerivanju Bošnjaka. Dinamika rekonstrukcije kuća sporija je i od samog procesa traženja nestalih, kaže Duraković.
Kačavendina strategija
Gradnja crkve na Budaku iznad Memorijalnog centra Potočari privodi se kraju. Njena politički motivirana gradnja neće pokolebati porodice žrtava da istraju u traženju istine i svojih najmilijih, poručio je Duraković.
– Gradnja crkve na Budaku, manastira u Sasama ili one u avliji nane Fate Orlović jesu rezultat sistemske strategije koja je, nadam se, pri kraju. To govorim zbog odlaska zloglasnog Kačavende, koji je i vodio tu strategiju. Očekujem otvoreniji dijalog sa SPC-om u pogledu rješavanja tih problema, jer nije crkva nama problem ako ima funkciju. Crkva na Budaku pravi se tamo gdje nema pravoslavnog stanovništva – dodaje Duraković.
