Krupnih očiju, i raširenih ruku, njena slika na kovčegu je imala zlokobnu auru. Od kako je otkrivena, donosila je smrt i nesreću svima koji su došli u kontakt sa njom.
Na povratku iz Egipta, dva diplomca su umrla. Treći se slučajno upucao dok je lovio, i ruka je morala da mu bude amputirana.
Još jedan član grupe, Artur Viler, se vratio u Englesku, gdje je svoju cijelu imovinu prokockao. Potom se ponovo obogatio i preselio u Ameriku, gdje je sve bogatstvo izgubio u požaru i poplavi.
Poklopac od sarkofaga je potom preuzela njegova sestra, koja je željela da ga fotografiše 1887. Fotograf je umro, kao i čovjek koji mu je odnio ploču na fotografisanje.
Umro je i čovjek koji je pokušao da dešifruje hijeroglife sa poklopca. On se ubio.
Poslije svega ovoga, jedno je bilo sigurno. Poklopac sarkofaga je proklet, bačena je neka kletva na njega. Ali sve te smrti su bile samo početak.
Artefakt 22542, poznatiji kao “Mumija koja donosi nesreću”
Ploča volšebnog sarkofaga se sada nalazi u Britanskom muzeju, i poznata je kao “artefakt 22542”. Ipak, mnogi je znaju i kao “Mumiju koja donosi nesreću”. Sveštenica čije tijelo bi ona trebalo da natkriva, nikada nije pronađena. Od kako je došla u muzej 1889, ova umjetnina je okrivljena za razne nezgode, od potapanja Titanika, do izbijanja Prvog svjetskog rata.
U trenutku kada je došla u muzej, ona je već stekla reputaciju “artefakta koji donosi nesreću”. Školarci su se smijali, i govorili da je to obićno sujeverje.
Ali onda je jedan mladi novinar odlučio da napravi priču o ovom neobičnom predmetu. 1904. Bertam Flečer Robinson je objavio na naslovnoj strani “Dejli ekspresa” članak pod nazivom “Sveštenica smrti”.
Tri godine kasnije, iznenada je umro.
Ser Artur Konan Dojl je pričao kako je upozorio mladog novinara da se ne petlja sa misterioznom sveštenicom, pošto će mu donijeti nesreću.
– Upozorio sam Robinsona. Ali on je bio uporan, i sada je mrtav – napisao je Dojl.
Poslije ovoga samo su se ređali navodni nesrećni slučajevi, koji su nekako bili povezani sa mumijom.
Sarkofag ne treba odvajati od tijela…
Baš u trenutku kada je mumija stigla u Britanski muzej, Engleska imperija je okupirala Egipat i bombardovala Aleksandriju. Tu su i ostali i bili neka vrsta vlasti sve do 1922.
U to vrijeme takođe je i nauka napredovala. Ipak, neka vjerovanja su ostala. Tako su, egiptolozi i pored modernog pristupa izučavanja drevnog Egipta, ostali pri uvjerenju da mrtve treba “pažljivo uznemiravati”.
– Imate ploču sarkofaga koji prikazuje mrtvu sveštenicu. On bi očigledno trebalo da je sa njenim tijelom. A nije. I sada je izložena negdje u svijetu. Odvojena od tijela, sa kojim treba da je jedno. To uzmenirava ljude. To ih plaši – kaže Ketlin M. Kuni, egiptolog Univerziteta u Kaliforniji.
Nikada nije dokazano da je i jedan od ovih nesrećnih slučajeva imao veze sa mumijom. Takođe, većina stručnjaka iz ove oblasti će reći da je čitava ta priča o prokletstvu “obična glupost”.
Ipak ovo obično parče drveta nastavlja da opčinjava javnost i ostaće vjećno poznata kao mumija koja donosi nesreću svakom ko je dotakne.
