Krivina u mioničkom selu Radobić na kojoj je preksinoć povrijeđeno 15 ljudi, kad je autobus „Niš-ekspresa“ sletio u kanal dubok šest metara, ukleta je! Samo u toku posljednje tri godine na ovom mjestu dogodilo se 15 teških udesa, u kojima je 25 ljudi povrijeđeno, a samo pukim čudom niko nije stradao. Saobraćajci iz mioničkog kraja ističu da je put na ovoj dionici nepravilno izgrađen i da je kontranagib na njemu glavni uzročnik velikog broja nesreća.
Ne postoji bankina
– Poslali smo više dopisa nadležnima u „Putevima Srbije“ da saniraju tu dionicu puta. Međutim, nikad nismo dobili odgovor. Kanal u koji su putnici sletjeli je dubok, a na tom mjestu čak nema ni zaštitne bankine – kaže Slavko Stojić, načelnik PS Mionica.
Međutim, mještani Radobića imaju drugačije objašnjenje zašto se baš na ovom mjestu događaju nesreće.
– Na krivini preko mosta na Lepenici, u dužini od 50 metara, nema nijednog metra na kojem neko nije sletio s puta! Ta krivina kao da priziva nesreću. Ona, međutim, nije trebalo da postoji. Ipak, kad je put pravljen, vlasnik kuće nije dozvolio da se gradi kroz njegovo imanje, pa je morao da se pravi pored njegove kuće i tako je na tom dijelu put krivudav i pod nagibom – pričaju mještani.
Mračne sile
Da krivina u Radobiću nije obična, već da tu, kako kažu mještani, vladaju „mračne sile“, potvrđuje nesreća koja se dogodila osamdesetih godina.
– Tada je unuka vlasnika kuće poginula maltene na kućnom pragu. Na nju je ispred kuće, baš na krivini, naletio pijani vozač dok se pješke vraćala iz Mionice – kaže mještanin.
Od tada ti ljudi, koji su pretrpjeli veliku tragediju, skoro svakodnevno gledaju olupine automobila i povrijeđene ljude.
– Kao da se sudbina poigrala s njima! Stalno izvlače stradale iz kanala pored kuće – zaključuju mještani.
VIDIO SAM MNOGE RAZBIJENE GLAVE
Žarko Obadović, vlasnik kuće koja se nalazi na „ukletoj krivini“, kaže za Kurir da je odmah znao da se desila nesreća kad je preksinoć čuo jak udarac.
– Bilo je jezivo. Ljudi su bili u panici. Na sreću, vatrogasci su brzo došli. Pomogao sam im u izvlačenju povrijeđenih putnika. Za posljednje tri godine ovo je peti autobus koji se prevrnuo – priča Obadović.
On kaže da „ni sam ne zna koliko je ljudi spasao smrti“.
– U opisu mjesta stanovanja mi je da spasavam ljude koji sletje sa krivine. Broj onih kojima sam pritekao u pomoć već je dvocifren. Vidio sam mnoge razbijene glave, ugruvanu djecu… Strašne su to slike – objašnjava Žarko, koji dodaje da nije tačna priča mještana da njegovi preci nisu dozvolili da kroz njihovo dvorište prođe put za Valjevo.
