Koliko je zaista važno šta drugi misle o nama? To što se nekome ne sviđate ne znači da ne vrijedite i kada jednom razriješite tu dilemu, sve je mnogo lakše.
Da li vam je bitno šta drugi misle o vama ili se uopšte ne obazirete na mišljenje okoline? I dok je nekima svejedno, druge pogađa i najmanji komentar na njihov račun. Ipak, htjeli mi to da priznamo ili ne, većina nas ima potrebu da ostavi što bolji utisak na okolinu. Postavlja se pitanje, međutim, čije su kritike važne, ko su ljudi nad čijim sugestijama treba da se zamislimo? Ko uopšte ima “pravo” da nas vrednuje i ocjenjuje? I da li ima smisla pokušavati da se udovolji “svijetu”?
– Potreba da drugi o nama misle pozitivno povezuje se sa prihvatanjem, bliskošću, povezanošću, ali i sa osjećajem lične vrijednosti. Često dopadanje drugima stvara iluziju da smo bolji nego što jesmo, što je u redu sve dok nas briga o tome ne dovede u poziciju zavisnika od tuđeg mišljenja. Tada prebacujemo odgovornost na druge i njih krivimo za neuspjehe, objašnjava za “Život plus” Ljubica Bogetić, psihoterapeut.
Zavisnici od tuđeg mišljenja
Naša sagovornica kaže da u “zamku” najlakše upadaju nesigurni, ljudi sa manjkom samopouzdanja, koji na onovu toga kako ih drugi vrednuju, vrednuju i sami sebe.
– Kako ne biste postali “zavisnici” od tuđeg mišljenja, važno je da shvatite da ste samo vi odgovorni za to kako se osjećate. Mišljenja ljudi koje cenite treba da prihvatite, da ne odbacujete dobronamjerne sugestije, ali svijest o sebi je lična stvar. Sami morate da je izgradite i ne pristanete da budete “zarobljenik” tuđeg mišljenja. Oni koji to uspiju žive onako kako žele i spremni su da preuzmu odgovornost za svoje životne izbore, a sasvim je normalno da će se to nekome svidjeti, nekome ne. Nikada nemojte pokušavati da vas svi prihvate, jer jednostavno nije realno da se svima dopadate.
Želja za sviđanjem drugima datira još iz djetinjstva. Jedan od najvećih strahova kod male djece je strah od toga da će se roditeljima nešto desiti, da će se odvojiti od njih, da će ostati sami. U osnovi straha od odbacivanja je uvjerenje da nisu dovoljno dobra, da ne vrijede dovoljno i da su kriva jer ih drugi odbacuju, zbog čega se javlja loša svijest o sebi, nesigurnost, osjećaj bezvrijednosti, manjak samopouzdanja. Kada roditelji djetetu pokazuju da im se neko ponašanje sviđa, ono usvaja te poruke i tako gradi svijest o sebi.
Zato nikada ne kritikujte dijete, već samo njegovo ponašanje. Objasnite mu da je vrijedno i da ga volite čak i kada je bezobrazno i da loše ponašanje ne znači da je i ono loše, savjetuje naša sagovornica.
Socijalna maska
Možda najvažnija “lekcija” koju treba da naučite, ističe naša sagovornica, jeste da to što se nekome ne sviđate ili što vas neko ne voli, ne znači da ne vrijedite. Kada jednom razriješite tu dilemu, sve je mnogo lakše.
Ipak, većina ima svoj javni i intimni dio ličnosti, a “socijalna maska” koju nosimo u javnosti, odnosno imidž, mnogima služi kao zaštita.
– Pred ljudima sa kojima smo bliski, otvoreno pokazujemo emocije, razgovaramo o sebi i svojim planovima, uspjesima, neuspjesima, strahovima, dok osobama sa kojima nismo bliski ne otkrivamo previše. Zato je normalno da svi imamo neku vrstu “socijalne maske”. Ako je tuđe mišljenje o nama bazirano na osnovu nje, tada slika nije realna. Upravo zbog toga su nam važna mišljenja samo posebnih ljudi u našim životima, onih koji nas suštinski poznaju, pa su kritike upućene od njih jedino što treba da nas natera da se zamislimo. Odnosom povjerenja i ljubavi važne osobe u našim životima stiču “pravo” da nas kritikuju i procjenjuju – kaže naša sagovornica.
Što nam je neko važniji ili veći autoritet, to nam je njegovo mišljenje značajnije. Takođe, mnogo će nas više povrediti ako nas odbace osobe za koje smo bili emotivno vezani ili o kojima imamo visoko mišljenje.
– Potrebno je da razdvojimo mišljenje drugih od osjećanja lične vrijednosti, a drugi dio rada na sebi podrazumijeva da naučimo da tolerišemo neprijatna osjećanja u koja svakako spada i osjećaj odbačenosti ili neprihvatanja. Dakle, mišljenje drugih je važno, ali samo kada su ti drugi važni vama – kaže naša sagovornica.
PAZITE KO SU LjUDI KOJI VAS OKRUŽUJU
Psiholozi kažu da kritike najteže podnose samokritične osobe, jer one samo potvrđuju njihov, inače pogrešan, stav da nisu dovoljno dobri. Tuđe mišljenje je, promjenljiva kategorija, a treba da uzmete u obzir da postoji i “tip” ljudi koja stalno dovodi u pitanje tuđe ponašanje i reakcije. To su osobe veoma nezadovoljne sobom i svojim načinom života, pa njihovo stalno kritikovanje svega i svakoga više govori o njima samima nego o vama. Takvi ljudi uglavnom imaju i izuzetno nisku emocionalnu i socijalnu inteligenciju, a često i problem sa empatijom. Previše samokritični ljudi su njihove “idealne žrtve”, pa ukoliko prepoznajete opisano ponašanje u nekom odnosu koji njegujete, shvatite da problem nije u vama, već isključivo u njima. Veoma često smo skloni da, govoreći o drugima, zapravo govorimo o sebi i zato se ponovo vraćamo na glavnu poruku ovog teksta – nije važno šta, već ko kaže! Ili, kako kaže jedna mudra rečenica – “Prije nego što počnete sebe da preispitujete, provjerite kakvim ljudima ste okruženi”.
