Još 1990. godine, kada se već naveliko ‘kuhalo’ i kad se nazirao rat, trebalo je primiti Jugoslaviju u EU. Ali to nije učinjeno. Ista greška napravljena je i 2000., tvrdi italijanski novinar Claudio Gherardini za dw.com.
– Svi su znali da naši životi neće biti isti nakon pada Berlinskog zida, ali niko nije znao kada i koliko. Došao sam u Berlin dva dana nakon pada Berlinski zid. Kad su započeli konflikti u bivšoj Jugoslaviji, uključio sam se prvo u organiziranje humanitarne pomoći, prvo za Hrvatsku – kazao je Gherardini.
Dok je francuska vlada, kaže novinar, bila privržena Srbiji, a njemačka vlada Hrvatskoj, BiH je bila prepuštena sama sebi.
U humanitarnim akcijama Gerardini je učestvovao od početka ratova, a tokom 1994. našao se u Bugojnu:
– Ono što me fasciniralo u Bugojnu, i kasnije u drugim mjestima u BiH je upornost ljudi da, iako je rat, žive normalno. Kada sam došao u Bugojno, čule su se bombe. Pitao sam čovjeka kod kojega sam bio – šta ćemo sad? Bio je uključen televizor i to Rai Uno. Mirno mi je rekao – ništa, i nastavio čitati! U Sarajevu su se ljudi trudili da dođu, ne samo do hrane, nego i do kozmetike, cipela, torbi. Žene u Sarajevu imale su želju biti lijepe i dotjerane, kao i prije rata.
U Francuskoj su intelektualci bili na strani Bosanaca, u Njemačkoj su neki podržavali Srbiju, U Velikoj Britaniji su se manje isticali intelektualci, ali je zato BBC imao najbolje izvještaje o balkanskim ratovima. Dan poslije Titove smrti u listu ‘Corriere della Sera’ izašao je tekst u kojem je pisalo: ‘Ako ne budemo oprezni, u Jugoslaviji će se dogoditi masakr.’
Evropske zemlje nisu napravile dovoljno da bi pokušale spriječiti rat u Bosni i Hercegovini, tvrdi on.
U BiH su vjerovali da će Međunarodna zajednica spasiti svijet pa i BiH. To je bila velika iluzija. François Mitterrand je otišao u Sarajevo i rekao da će Bosanci biti zaštićeni. Na kraju ništa nije učinjeno. Pa i u Srebrenici se moglo vidjeti šta će se dogoditi i šta se dešava. Dakle, BiH je bila pod budnim okom, ali nikada ništa ozbiljno nije napravljeno.
Za ovog je novinara Daytonski spozarum “užasan” a jedino rješenje za tu zemlju je ulazak u EU.
Evropa je, navodi, napravila dvije ‘ogromne greške’ i to 1990. i 2000. godine:
– Još 1990. godine trebalo je primiti Jugoslaviju u EU. Ali to nije napravljeno. Ista greška napravljena je i 2000. godine. Ako se tada razmatrala mogućnost da u EU uđu Mađarska, Rumunija i Bugarska, što se i dogodilo, onda je trebalo primiti i sve zemlje bivše Jugoslavije. EU je sve do 2004. godine bila u mnogo boljem stanju i mnogo otvorenija nego danas – pojasnio je.
Evropa nema pravo odustati od svog posla, tvrdi.
– Ulazak BiH, Srbije, Makedonije, Crne Gore u EU jedino je pravo rešenje. Alternative jednostavno nema – zaključio je na kraju.
