Kada diplomate kažu: „debata je bila kontroverzna“, onda je jasno da su se učesnici toliko svađali da su se tresli i zidovi. Sastanak ministara vanjskih poslova zemalja članica EU u Luxemburgu je jednostavno bilo još jedno gubljenje vremena. Linije fronta između istočnih i zapadnih zemalja članica EU su sada jasne: Češka, Poljska i druge istočnoevropske zemlje otvoreno odbijaju zahtjev Njemačke i Francuske o obaveznoj kvoti raspodjele izbjeglica.
Umjesto toga, ove zemlje tvrde da bi Evropa morala sve uraditi da bolje zaštite svoje vanjske granice kako više ne bi dolazilo toliko mnogo izbjeglica. Njihovi prioriteti su na unutrašnjoj politici: u nekoliko zemalja će uskoro izbori, stanovništvo u pojedinim zemljama navodno odbija prihvatanje migranata, privreda slabi – čak se argumentuje i Ukrajincima koji su također u bijegu. Postoji dosta izgovora. Najgori među njima je goli nacionalizam mađarske vlade i što je još gore, ona i pojedini simpatizeri iz arhiva vade stari „sukob civilizacija“ između hrišćana i muslimana.
Nije valjda da smo se vratili u 16. vijek i borbu Evrope protiv Turaka pred Bečom ili da se ponovo vraća ideologija evropskog fašizma iz novije prošlosti? Kada je riječ o mađarskom premijeru i njegovom zaklinjanju u „hrišćansku Evropu“, onda se posebno moramo zahvaliti izjavi ministra vanjskih poslova Luxemburga, Jeana Asselborna, koji je rekao: „Ako je Viktor Orban hrišćanin, onda je hrišćanin i Kim II Sung“.
Evropa mora djelovati umjesto samo pričati
Njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier je u Luxemburgu još jednom naveo dilemu u kojoj se nalazi EU: ako zatvorimo granice, onda izdajemo evropske vrijednosti. Ako se odreknemo upravljati migracijom onda gubimo povjerenje ljudi. Sasvim je jasno da zajedničko evropsko rješenje problema mora uzeti u obzir oba aspekta. Sada je zatraženo održavnje novog sastanka ministara vanjskih poslova i za četiri sedmice samita šefova vlada, a sve s ciljem da se da doprinos što bržem donošenju odluke. Članice EU rade ono što najbolje znaju: organizuju sastanke.
Ali slike mrtve djece na plažama, kamiona krijumčara ljudima u kojim umiru ljudi, mase ljudi koje pješače autoputevima, izbjeglica koje se penju preko ograda ili na vozove dok su još u vožnji ili izbjeglica na grčkim ostrvima koje danima na suncu čekaju pomoć – te slike još jasnije pokazuju šta nam je potrebno, a to je direktno i konkretno djelovati, a ne i dalje sedmicama ili mjesecima samo pričati.
Naravno da se istovremeno treba razgovarati i o dugoročnom rješenju problema, ali Evropa konačno treba i odmah pomoći: za dva mjeseca počinje hladnije godišnje doba. Do tada šatorska naselja moraju biti pretvorena u smještaje u kojim se može normalno stanovati i zimi. Također je potrebno organizovati zbrinjavanje ljudi, njihova opskrba hranom i ostalim potrebnim sredstvima. Također je potrebno izgraditi smještajne kapacitete. Potrebne su pokretne kuhanje, prevodioci, ljekari, graničari, socijalni radnici i drugo stručno osoblje koje je potrebno sakupiti. Imamo humanitarne organizacije, vojnike i stručnjake za pomoć u katastrofama koji se mogu angažovati i u organizaciono slabim zemljama kao što su Grčka i Makedonija. To su praktični i neposredni zadaci koje sada treba riješiti. Evropska komisija u Briselu i funkcionalne vlade u Berlinu, Parizu i Rimu sada moraju pokazati svoju funkcionalsnost i do zime spriječiti veliku humanitarnu katastrofu.
Uzroci za bijeg su politička realnost
Rečenica „moramo savladati uzroke zbog kojih ljudi napuštaju svoje domovine“ u međuvremenu spada u standardni repertoar svih sastanaka EU i dio je svih prijedloga rješenja. To je jednostavno zamazivanje očiju i treba biti prekriženo jer takve tvrdnje jednostavno postaju cinične. Ko će okončati građanski rat u Siriji? Ko će protjerati teroriste „Islamske države“ iz Iraka? Ko će okončati brutalnu diktaturu u Eritreji? Da li je uspostavljiv mir u Sudanu i politički poredak u Afganistanu? Iz tih mjesta ovih dana dolaze mase pravih izbjeglica.
U prošlosti je bilo nekoliko propuštenih prilika, ali među evropskim vladama sada nema dobrovoljaca koji bi se angažovali na rješavanju akutnih konflikta. Prestanite raditi tako kao da su rješivi razlozi za najveći talas izbjeglica od Drugog svjetskog rata. Mi ne možemo ništa drugo raditi osim da koristimo sve snage da se s njima nosimo.
