Voz 671 koji je saobraćao na relaciji Beograd – Bar, 27. februara 1993. godine zaustavila je grupa uniformisanih osoba predvođena Lukićem i iz njega izvela 19 putnika od kojih je 18 bošnjačke nacionalnosti i kasnije ih svirepo ubila.
Predstavničko tijelo bošnjačke nacionane zajednice u Srbiji – Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV) u podsjećanju na ovaj događaj navodi da sudski proces koji je u Crnoj Gori vođen povodom ovog slučaja, nije ni izbliza rasvijetlio okolnosti zločina, a kažnjavanje jednog njegovog učesnika bila je neadekvatna sudska satisfakcija za porodice i rodbinu nevinih žrtava.
Do danas su pronađena tijela tri žrtve, i to u jezeru Perućac, a za ovaj zločin osuđen je samo Nebojša Ranisavljević. Milan Lukić je u Haškom tribunalu osuđen na doživotnu kaznu zatvora za zločine u Višegradu.
Prema porodicama otetih i ubijenih, država se nije ponijela na adekvatan način. Izostala je kontinuirana i stalna briga nadležnih institucija i društvene zajednice, ukazuju iz BNV-a.
Izražavajući zabrinutost zbog činjenice da sandžački Bošnjaci u Srbiji i dalje osjećaju nesigurnost na ovim prostorima zbog poznatih dešavanja i zločina koji su nad Bošnjacima vršeni tokom devedesetih godina XX vijeka, Bošnjačko nacionalno vijeće(BNV) u tehničkom mandatu, traži od nadležnih državnih organa potpuno rasvjetljavanje i procesuiranje odgovornih za teška kršenja ljudskih prava i zločine počinjene nad bošnjačkim narodom u Sandžaku, uključujući i zločin počinjen u Štrpcima.
“Vidljivo je da se ovaj, kao i drugi zločini počinjeni u vrijeme državnog terora 90-tih godina, i žrtve sve više potiskuju u zaborav, da se njihova težina pokušava relativizovati, što očigledno govori da društvo nije u stanju da se suoči s prošlošću”, navodi se u reagovanju BNV-a.
Bošnjačko nacionalno vijeće traži od pravosudnih organa Republike Srbije da se pronađu nalogodavci ovog ratnog zločina i adekvatno kazne. Vijeće zahtjeva od Vlade Republike Srbije podizanje dostojnih spomen-obilježja žrtvama otmica u Štrpcima, te pravičnu materijalnu naknadu njihovim porodicama.
Ukoliko nadležni organi ove države u skorijem periodu ne riješe ovaj slučaj, Bošnjačko nacionalno vijeće će zatražiti od glavnog tužioca Haškog tribunala Sergea Brammetza da se slučaj Štrpci i drugi ratni zločini počinjeni u Sandžaku, prebace u nadležnost međunarodnog tribunala u Hagu.
Delegacija Bošnjačkog nacionalnog vijeća na čelu sa predsjednikom Vijeća Esadom Džudževićem danas će polaganjem cvijeća odati počast žrtvama otmice u 15h na spomen-obilježju u Prijepolju.
Fond za humanitarno pravo (FHP), Žene u crnom i Inicijativa mladih za ljudska prava (Inicijativa) ukazuju na odgovornost institucija Republike Srbije za ovaj zločin, kao i na “njihov današnji sramni odnos prema porodicama žrtava koje ne priznaju kao civilne žrtve rata”.
Na suđenju Nebojši Ranisavljeviću pred Višim sudom u Bijelom Polju (2002. god) utvrđeno je da je grupa pripadnika Višegradske brigade VRS, predvođena Milanom Lukićem, u poslijepodnevnim satima 27. februara 1993. godine zaustavila voz i nakon legitimisanja putnika iz njega izvela 18 Bošnjaka i jednog Hrvata, koje su potom sproveli do sela Prelovo. U sali lokalne osnovne škole su ih pretresli, opljačkali i pretukli. Nakon toga su ih vezali žicom, uveli u kamion i odvezli u jedno selo u okolini Višegrada. Tamo su ih u garaži jedne kuće likvidirali Milan Lukić i Boban Inđić.
Pored Lukića, Inđića i Ranisavljevića, tokom postupka su pominjana imena drugih pripadnika VRS koji su tog dana bili na Željezničkoj stanici Štrpci. Međutim, protiv njih nikada nije vođen postupak. Haški tribunal osudio je Milana Lukića na doživotnu kaznu zatvora za zločine nad višegradskim Bošnjacima, ali ne i za zločin u Štrpcima.
Tokom suđenja Ranisavljeviću utvrđeno je i da je otmica bila planirana mjesec dana ranije, kao i da je Železničko–transportno preduzeće Beograd u više navrata obavjestilo predstavnike Vojske Jugoslavije i Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije o pripremi otmice putnika. Nijedan organ nije preduzeo ništa da se životi državljana Srbije spasu.
U ovom zločinu ubijeni su: Halil Zupčević, Senad Đečević, Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Rifat Husović, Ismet Babačić, Šećo Softić, Adem Alomerović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Džafer Topuzović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić, Jusuf Rastoder i Tomo Buzov. Do danas su pronađeni posmrtni ostaci Halila Zupčevića, Rasima Ćorića i Jusufa Rastodera u jezeru Perućac 2009, odnosno 2010. godine.
Organizacije za zaštitu ljudskih prava podsjećaju da danas porodice žrtava zločina u Štrpcima, kao i porodice žrtava iz Sjeverina, nemaju status civilnih invalida rata u Srbiji.
Zbog činjenice da se zločin desio na teritoriji BiH, Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalne politike negira porodicama žrtava ovih zločina ostvarenje prava po Zakonu o civilnim invalidima rata.
FHP, Žene u crnom i Inicijativa pozivaju nadležne da prekinu praksu negiranja prava porodica žrtava najtežih zločina, izmjene Zakon o pravima civilnih invalida rata i na taj način pruže bar djelimičnu satisfakciju porodicama žrtava zločina za koji snose neupitnu odgovornost.
FHP, Žene u crnom i Inicijativa će kao i prethodnih godina obilježiti dvadeset i prvu godišnjicu zločina u Štrpcima, u Beogradu, simbilično u vremene kada je voz stao u Štrpcima, odnosno danas u 15:48 časova, pred ulazom u Glavnu željezničku stanicu.
Zamjenik tužioca za ratne zločine Bruno Vekarić izjavio je da je istraga u slučaju otmice u Štrpcima napredovala.
Vekarić je u izjavi za Anadolu Agency (AA) potvrdio da su učesnici u događaju pored paravojnih formacija i pripadnici policije Srbije.
“Država je žrtvovala svoje državljane, došli smo do frapantnih podataka da su pripadnici policijskih formacija bili učesnici događaja. Očekujem da ćemo vrlo brzo to rešiti”, rekao je Vekarić dopisniku AA.
Vekarić, koji je i portparol Tužilaštva za ratne zločine Srbije, istakao je da je razlog što je napravljen veliki pomak u ovom predmetu zato što je policija formirala novi tim.
“Bilo je opstrukcije u predmetu, kriminalistička policija je formirala novi tim”, potvrdio je Vekarić, ne želeći zbog ugrožavanja istrage da iznosi detalje.
Beogradski mediji su, pozivajući se na informacije iz Tužilaštva za ratne zločine, objavili početkom ovog mjeseca da su za otmicu u Štrpcima osumnjičena i tri pripadnika MUP-a Srbije te da je broj osumnjičenhi sa sedam porastao na deset.
“Oni koji su trebali da štite putnike od drumskih razbojnika – pomogli da se ta otmica izvrši. Putnici su legitimisani kako bi se videlo ime i prezime, voz nije zaustavljen, nisu saslušani svedoci zločina, zaista niz propusta za koje neko mora da odgovara”, ocijenio je tada Vekarić.
Prema izvorima lista “Politika”, policajci iz Srbije, neki od njih, prije nego što su putnici oteti, obavili su trijažu, legitimisali putnike i popisali one koji su imali muslimanska imena i prezimena, a potom skrenuli pažnju otmičarima na njih.
“Istraga je pokazala i da policajci posle otmice nisu zaustavili voz na sledećoj stanici niti su omogućili da se uradi uviđaj, iako je iz njega izvedeno 20 putnika. Policajci, takođe, nisu zapisali nijedno ime putnika, koji su bili svedoci otmice, niti su od njih uzeli izjave”, objavila je “Politika”.
