U svom stanu u Zagrebu ubio se Zvonko Bušić, najpoznatiji hrvatski terorista, poznat po otmici aviona 1976. u SAD.
Zvonko Bušić je u američkom zatvoru odležao 32 godine zbog pogibije policajca i otmice aviona kojom je htio da “upozori svijet na položaj Hrvatske u Jugoslaviji”.
U Hrvatsku se vratio 2008. godine da bi se 2010. politički aktivirao u Hrvatskoj stranci prava dr. Ante Starčević Ruže Tomašić, ali se već u avgustu 2011. povukao sa političke scene.
Iz kruga porodice “Večernjem listu” je potvrđeno da se Bušić ubio vatrenim oružjem, a pronašla ga je supruga Džulien Bušić.
Motivi koji su ga naveli na ovakav čin su potpuna nepoznanica, prenosi list.
Grupa hrvatskih političkih aktivista 10. septembra 1976., Zvonko i Džulien Bušić, Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić otela je putnički avion Boeing 727 TWA 355 na ljetu od Njujorka do Čikaga sa 76 putnika, s namjerom da iz njega izbace letke nad Londonom i Parizom, u kojima se “objašnjava hrvatski slučaj u tadašnjoj Jugoslaviji i poziva na njenu nezavisnost s naslovom “Poziv na borbu protiv srpske hegemonije”, a konačni cilj trebali su biti Zagreb i Solin.
Glavni cilj otmice bio je, kako su tvrdili, “pokušaj prisiljavanja američkih i evropskih medija da objave Bušićeve letke u kojima je bila sadržana istina o srpskom zlostavljanju hrvatskog naroda u Jugoslaviji”.
Sa sobom nisu nosili oružje već materijal od kojeg su napravili lažni eksploziv koji su omotali oko svojih tijela, a pravu bombu kao i propagandni materijal Bušić je ostavio u pretincu njujorške podzemne željeznice.
Nakon što su na njihov zahtjev proglasi objavljeni u američkoj štampi, avion je sletio u Pariz gdje su se otmičari predali.
Prilikom pokušaja deaktiviranja bombe poginuo je američki policajac Brajan Marej, a trojica su bila ranjena.
Zvonko Bušić pomilovan je 2008. nakon 32 godine zatvora i premješten iz zatvora Terre Haute pod nadležnost Imigracijske i carinske službe radi deportacije u Hrvatsku, bez prava na povratak u Sjedinjene Države.