Koliko je Bošnjaka svoju novu domovinu pronašao u Turskoj, niko pouzdano ne zna. Zvanični turski podaci ističu cifru od dva i po miliona, dok drugi podaci govore da ih je više od četiri miliona, pa čak diplomata Ramo Bralić, koji je na službi u Ankari i koji je dobar poznavalac tih prilika, smatra da Bošnjaka u Turskoj ima i do šest miliona koji vuku porijeklo s Balkana.
Prvi i najveći val iseljavanja Bošnjaka iz BiH u Tursku bio je nakon dolaska Austro-Ugarske, 1878. godine, kada su prvi muhadžiri krenuli iz Bosanske krajine, potom iz Hercegovine i središnje Bosne put Turske. Iz Sandžaka su nešto kasnije uslijedila iseljavanja i ona traju sve do današnjih dana. Mnogi Bošnjaci su dolaskom u Tursku pokidali sve rodbinske veze.
Djelidba imetka je dovodila do toga da je dio braće ostajao u jednom a dio u drugom kraju, često zbog konflikata u samoj porodici, zbog običaja koji je bio nepisani zakon kao što je naprimjer to da je kod najstarijih ostajao novac i što je često remetilo porodične odnose.
U knjizi „Bošnjaci u Turskoj“ čitaoci će se sresti sa životima i sudbinama tih od matice otrgnutih ljudi. Na hiljade životnih detalja, koji nam autori knjige nude, otkriva tu sliku teška života muhadžira i njihov današnji život u drugoj domovini, koji zna biti i uspješan i nesretan.
Autori Amir Hodžić i Mirsad Kalajdžić ovom knjigom dokumentiraju život Bošnjaka rasturenih po cijeloj Turskoj. Oni nam otkrivaju kroz razne razgovore i susrete s Bošnjacima u Turskoj mozaike pravog života ljudi koji su „otrgnuti“ od rodne grude, odnosno otkrivaju život novih generacija tih bosanskih muhadžira.
Ovim djelom oni su uspjeli oteti od zaborava mnogobrojne dragocjenosti iz života bošnjačkih porodica van zavičaja, počevši od teških trenutaka tih ljudi koji žive po zabačenim selima Turske pa sve do slika uspješnih Bošnjaka, nerijetko visokih dužnosnika, parlamentaraca, biznismena.
Obilazeći mjesta u Turskoj u kojima je najviše Bošnjaka i razgovarajući s njima, ova dva vrijedna autora su zabilježila autentična kazivanja o tome odakle su njihovi preci, zašto su se odlučili na iseljavanje u Tursku, kako su se snašli, kako danas žive. Oni su zabilježili u knjizi primjere sudbina ali i govor tih ljudi, jezik kojeg oni čuvaju više od stotinu godina isto kao što čuvaju i svoje običaje.
Ova knjiga nije naučno djelo, ona je zbir novinarskih reportaža i putopisa pomiješanih s tekstom dokumentarnog karaktera. Riječju i slikom, knjiga čitaoce vodi u turski dio Trakije, u Anadoliju, Istanbul, Ankaru, Adanu i brojna mjesta u njihovoj okolini.
Također, knjiga može biti dragocjena kako za dalja istraživanja, tako i za uspostavljanje različitih vidova saradnje, posebno u oblasti kulture i obrazovanja između BiH i Turske.
