Moura se prisjeća kako je kao dječak, koji je odrastao u jednoj od najsiromašnijih regiona Brazila, navikao gledati bogatije porodice kako uzimaju djevojčice iz siromašnijih porodica dovode ih kod sebe i odgajaju ih kao svoje, prenosi “Express“.
“Mnogi su to smatrali činom milosrđa. Ali tek puno kasnije sam uvidio o čemu je bila riječ: ove mlade djevojke, koje bi cijelog dana obavljale kućanske poslove u zamjenu za hranu i krov nad glavom, bile su moderne robinje.”
U svijetu danas postoji 21 milion modernih robova. Većinom je riječ o ženama i djevojčicama koje se, u jednakoj mjeri, skarivaju u bogatim i siromašnim porodicama. Sedam odsto današnjih robova živi u Sjevernoj Americi i u EU-u.
Od trgovine ljudima do seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja i tjeranja da rade u privatnim domaćinstvima, poljoprivredi, ribarstvu, građevinarstvu i proizvodnji, moderno ropstvo nije samo zločin, nego predstavlja i velik posao.
Procijenjuje se da robovi godišnje svojim ‘vlasnicima’ zarade 150 milijardi ilegalnog profita.
Korijen ovog problema krije se u siromaštvu, kao i nedostatku svijesti o postojanju ropstva, i to u jednakoj mjeri od strane žrtava kao i šire publike. Prisilni rad utiče na najranjivije i najmanje zaštićene ljude, čime se stvara začarani krug siromaštva i zavisnosti.
Žene, migranti smanjenog znanja i mogućnosti rada, djeca, grupe domorodaca i druge grupe koje proživljavaju diskriminaciju, u različitim omjerima žrtve su modernog porobljavanja.
Uz to, mnogi sebe i ne smatraju robovima, jer odrađuju dug svoje porodice koji se prenosi već generacijama s koljena na koljeno, ili je služenje u tuđem domu od zore do sumraka jedino što su tokom života radili i na što su navikli.
Istovremeno, zapadni svijet jede namirnice koje su prikupili moderni robovi i nosi odjeću koju su im oni sašili, bez da znaju išta o tome.
Treba iskorijeniti siromaštvo i edukovati javnost
Kako bi se borili protiv ropstva, dakle, moramo se prvo pozabaviti pitanjem siromaštva i poboljšati socijalnu pravdu kako bi svi imali pravo na jednake mogućnosti.
“Trebamo robusne zakone koji se moraju provoditi, inspekcije, društvenu odgovornost koju moraju dijeliti i poslodavci i potrošači, rehabilitaciju žrtava i strože kazne za one koji se pokažu krivima za porobljavanje ljudi. Brazil je pravi primjer za to. U posljednjih 20-ak godina u zemlji je došlo do velikog pozitivnog pomaka u borbi protiv ropstva, i to pomoću snažnih politika i usklađenog djelovanja, te je primjer kojem se trebamo diviti”, napisao je Moura.
Jedan od najdjelotvornijih alata u brazilskim naporima da iskorijene ropstvo je registar koga je sastavila vlada, a u kome su navedeni individualci i firme koje su ‘zapošljavale’ robove.
Oni na ‘prljavoj listi’, kako zovu registar, dobivaju kaznu i ostaju na popisu minimalno dvije godine, tokom kojih nemaju pristup nikakvim javnim sredstvima. A prije nego ih se ukloni s popisa, moraju dokazati da više ne koriste robove.
‘Prljava lista’ je privremeno suspendovana nakon što je to zahtijevala velika poslovna grupa, a udruženja i grupe koje se bore protiv ropstva zalažu se da se registar vrati u upotrebu čim prije, jer bi njegovo potpuno micanje predstavljalo veliki korak unazad u daljnjim naporima za oslobođenje svih modernih robova.
Međunarodna organizacija rada u međuvremenu lansira kampanju pomoću koje želi navesti barem 50 zemalja da do 2018. godine ratifikuju novi protokol kojim bi se borili protiv ropstva. Njime ne samo da bi kažnjavali robovlasnike, nego bi se pokušalo spriječiti i pojavljivanje ropstva, piše Guardian.
