Zbog toga bošnjačka djeca u Srebrenici prvo znanje i o svojoj vjeri stječu na ćirilici!
Glavni imam u Srebrenici Damir ef. Peštalić ističe da se mektepska nastava za najmlađe polaznike izvodi na ćiriličnom pismu iz prostog razloga što latinicu uče nešto kasnije, uglavnom u višim razredima osnovne škole.
Tako se na ćiriličnom pismu u prostorijama srebreničkog Islamsko-edukativnog centra izvodi i prvi kurs islamske vjeronauke. Projekt učenja o islamu podržan je od Muftijstva tuzlanskog.
Kurs se izvodi dva puta sedmično, a obrađuju se dvije teme, islamsko učenje i uvod u arapsko pismo – sufara. Kurs provodi Senahid ef. Smajić, koji ističe zadovoljstvo i veliku odgovornost da prenosi znanje o vjeri žrtvama genocida u gradu gdje se svaki spomen na islam i muslimane trebao ugasiti.
– Žao nam je što se dešavaju ovakve stvari. Mi nismo imali izbora, a dešava nam se da veliki broj Bošnjaka povratnika svoju djecu upisuje u škole po FBiH, što je za ovaj grad pogubno. Nemamo ništa protiv ćiriličnog pisma, ali nam smeta da se to poistovjećuje sa srpstvom, te se nadamo da od naredne školske godine nećemo imati sličnih problema, budući da je postignut načelan dogovor da se djeci bošnjačke nacionalnosti omogući učenje bosanskog jezika – kazao nam je efendija Peštalić.
Historija u BiH postala je talac političkih odluka, ne samo u predmetu historije. Tako ni iz predmeta Bosanski jezik danas djeca ne mogu naučiti kapitalno djelo Abdulaha Sidrana, pjesmu “Mora”, koja glasi:
Šta to radiš, sine?
Sanjam, majko. Sanjam, majko, kako pjevam,
a ti me pitaš, u mome snu: Šta to činiš, sinko?
O čemu, u snu, pjevaš, sine?
Pjevam, majko, kako sam imao kuću.
A sad nemam kuće. O tome pjevam, majko.
Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao.
A sad ni glasa, ni jezika nemam.
Glasom, koga nemam, u jeziku, koga nemam,
o kući, koju nemam, ja pjevam pjesmu, majko.
Ili ne mogu učiti pjesmu Džemaludina Latića “Ja sin sam tvoj”:
U plavo Božije prijestolje
kliču zvuci s bogomolja!
To su pjesme zemlje moje
gdje huče gore i šume polja.
Mila, sura i žestoka –
Bosna na zemlji krvavoj…
Čuvam Te kao i dva oka!
Ja sin sam tvoj,
zemljo!
Ja sin sam tvoj!
Tamo na Uni zlatno zrnce,
a na Drini zora plava,
U Neretvi spava sunce,
niz ravnine se razliva Sava.
Krene li dušman ti na zide,
u san starih mezarova,
udariće na šehide,
što krv će liti za brda ova!
Mila, sura i žestoka –
Bosna na zemlji krvavoj…
Čuvam Tebe kao i dva oka!
Ja sin sam tvoj,
zemljo!
Ja sin sam tvoj!
