O ISISU ili IDILU svakodnevno slušamo i čitamo. Pa ipak, o jednoj od najstrašnijih terorističkih organizacija još uvijek ne znamo mnogo. Zašto je IDIL nastao, kako uspijeva da opstane i pored konstantnih napora različitih strana da se porazi, na koji način se finansira samo su nekad od pitanja koja i dalje imamo djelimičan odgovor.
Knjiga “ISIS: U srcu vojske terora”, autora Michaela Weissa i Hassana Hassana nudi odgovore na neka ključna pitanja vezana za IDIL. Nastala na osnovu medijskih izvještaja, stotina intervjua rađenih sa onima koji se već godinama bore protiv globalnog terorizma, ali i iz razgovora s osobama koje su se priključile IDIL-u, knjiga nudi zanimljivo, intrigantno i informativno putovanje kroz prostor Afganistana, koji se smatra ključno zemljom za nastanak savremenog džihadizma, ali i Iraka i Sirije koji su trenutno poprište djelovanja IDIL-a. Pored prostornog, za razumijevanje IDIL važna je i vremenska linija na kojoj su oslikani različiti pravci i razvojni putevi savremenog džihadizma od kraja 1980-ih do današnjih dana.
Ne slušajte o nama, slušajte nas
U posljednjih nekoliko dana u svjetskim i bh. medijima informacije o IDIL-u dolazile su u različitim kontekstima.
U slučaju BiH, samo dan uoči dolaska pape, u javnosti je ponovno objavljen propagandni video u kome se vide borci iz balkanskih zemalja kako pozivaju svoje sunarodnajke da im se pridruže u borbi koju vodi IDIL. Rađen u vrhunskoj produkciji, sniman u HD rezoluciji, uz izuzetnu snažnu poruku, snimak je samo još jedan u nizu propagandnih trikova IDIL-a.
A IDIL se upravo po tome i razlikuje od drugih terorističkih organizacija. “Ne slušajte o nama, slušajte nas” krilatica je kojom se IDIL vodi u svojoj propagandi.
Za razliku od nekih drugih terorističkih organizacija, IDIL ne prepušta drugima da kroje sliku o njemu. Aktivnu su na svim društvenim mrežama, počevši od Facebook, preko Twittera do Instagrama. Upravo su društvene mreže odigrale ključnu ulogu u vrbovanju stranih boraca u redove IDIL-a. Također, propagandu smatraju jednim od vidova borbe pa konstantno u svoje redove nastoje privući i osobe čija im stručnost može pomoći na ovom polju.
Razvod IDIL-a i Al-Kaide
Drugi kontekst u kome se IDIL nedavno spominjao jeste njegov odnos s Al-Kaidom. Naime, već ranije je došlo do potpunog odvajanja IDIL od Al-Kaide, a nedavno je Al-Kaida objavila da kreće u rat protiv IDIL-a. Iako nastao u okrilju Al-Kaide, IDIL se danas samopercipira kao jedinu organizaciju koja polaže pravo na globalni džihad.
Da bi se objasnilo razdvajanje puteva Al-Kaide i IDILA treba se vratiti u Irak nakon američke invazije i formiranje iračkog ogranka Al-Kaide na čelu s Abu Musabom al-Zarkawijem, koji se smatra osnivačem IDIL-a, a koji je od samih početaka djelovao, na neki način, autonomno.
Iako se nikada nije otvoreno suprotstavio Al-Kaidi, Zarkawi je od samih početaka pokazivao da ima sasvim različita viđenja šta je to “istinski džihad”. Prvenstveno, Al-Kaida i njeno vođstvo nastojalo je ne ulaziti u direktnu konfrontaciju sa drugim “ograncima” islama, prije svega sa šiitima. Zarkawi je, kao i danas IDIL, s jednakim žarom ulazio u borbu kako protiv zapadnih vojski, tako i protiv svih onih muslimana koje su smatrali hereticima.
Krajem 2014. IDIL je u svom magazinu Dabiq i definitivno objavio razlaz s Al-Kaidom. Optužili su ih da više ne predstavljaju lidere u džihadu, da su, na neki način, previše “mlaki” i da IDIL preuzima kormilo globalnog džihada. Predstavnik Al-Kaide na sirijskom ratištu ostala je samo Al-Nusra, a IDIL danas vodi žestoke okršaje upravo s njima.
Ko je pomogao nastanak IDIL-a: Sirija, Iran, Saudijska Arbaija, SAD…
Koalicija koja se danas bori protiv IDIL-a predvođena je SAD-om, Irakom, Iranom, Saudijskom Arabijom… No, nijedna od ovih zemalja nema potpuno čiste ruke od nastajanja IDIL-a. Američka uloga u Afganistanu vezana za početak nastanka džihadističkog pokreta već je dobro poznata, ali je zanimljivo da je Iran igrao aktivnu ulogu pomagača Zarqaviju u vrijeme njegovog prvog dolaska u Irak i uspostavljanja organizacije koju danas poznajemo kao IDIL.
Iranu je odgovarao nestabilan Irak i borba protiv američke okupacije, dok su druge, prvenstveno sunitsko-arapske zemlje, pomagale različite organizacije koje su stale u zaštitu iračkih sunita nakon povlačenja Amerikanaca i dolaska na na čelo Iraka prošiitske vlade. Također, Asadov režim u Siriji itekako je imao koristi od džihadističkih grupa i njihovog djelovanja u Iraku koje je svesrdno pomagao šaljući u Irak sirijske ratnike.
Prećutni dogovor niza zemalja da se sruši Asad, omogućilo je dolazak hiljada stranih ratnika od koji se većina danas bori na strani IDIL-a. Tu je posebno značajna uloga Turske, koje je često znala zažmiriti na oba oka kada je u pitanju transfer stranih boraca prema Siriji. U Siriji IDIL i Asadova vojska nerijetko surađuju protiv zajedničkog neprijatelja: Slobodne sirijske vojske.
Šta je ojačalo IDIL: Greške iračke vlade i stav plemena
Posljednjih dana svjetski mediji bruje i o tome kako su se nova plemena u dolini Anbar priključila IDIL-u, i to potpuno dobrovoljno. Da bi se razumio takav potez, mora se razumjeti Irak nakon američke invazije i rušenja Sadama. Malobrojnije sunitsko stanovništvo našlo se na udaru mnogobrojnijeg šiitskog stanovništva koje je dugo bilo ugnjetavano pod Sadamovim režimom. Nemoćni da se zaštite, a bez bilo kakvog povjerenja u novu iračku vlast, oni su se najčešće priklanjali iračkom ogranku Al-Kaide i drugim džihadističkim organizacija. Ipak, u jednom trenutku iračka sunitska plemena uspjela su se samooragnizirati kroz neku vrstu autonomnih vojski koje su se borile protiv Al-Kaide a koje su opet s druge strane bile garant sunitskom stanovništvu da se neće naći na udaru sektaškog nasilja.
No, iračka vlast je vrlo slabo znala cijeniti takav doprinos sunitskih plemena jednom kad je Al-Kaida u Iraku bila na koljenima. Kada je Al-Kaida poražena te jedinice nisu uključene u iračku vojsku koja je i dalje ostala dominantno šiitska. Bila je to situaciju koju je IDIL itekako znao iskoristiti.
Nezadovoljstvo sunitskog stanovništva i razočarenje u iračku vlast iskoristio je IDIL. Stali su u zaštitu sunitskog stanovništva u trenucima kad to stanovništvo nije imalo mnogo izbora. Pobuna, sada predvođena IDIL-om, ponovo je krenula iz istih onih mjesta kao i prva predvođena Al-Kaidom. Dolina Anbar još jednom je bila na nogama.
IDIL: Od džihadista do Sadamovih oficira
Jednako zanimljiv jeste i sam sastav IDIL-a. Iako se u medijima predstavlja kao homogena organizacija zakletih džihadista, IDIL je sve osim homogen. Ukratko, to je skupina ne samo različitih, već i po mnogo čemu suprotstavljenih grupa. Satkani od džihadista koji su dominantno iz Iraka i Sirije, džihadista iz drugih arapskih zemalja, ali i mnogobrojnih boraca koji dolaze iz ostatka svijeta, nikada ne treba zanemariti ni druge sastavnice IDIL-a.
To su, prvenstveno, bivši oficiri Sadamove vojske koje su Amerikanci razvlastili odlukom o ukidanju iračke vojske, a novoformirane sigurbnosne snage često ponižavale. Iako pripadnici Baas partije, koja je s vjerom imala malo toga zajedničkog, novog “poslodavca” ovi oficiri su našli u IDIL-u. Kako je Sadamova vojska bila jedna od najboljih vojski u arapskom svijetu, ne treba čuditi otkud IDIL-u tako dobri kadrovi koji znaju rukovati i najsofisticiranijim naoružanjem.
Snažnu podršku IDIL ima i od iračkih plemena koja ne dijele s njim isti svjetonazor ali ih smatraju jedinom preostalom opcijom.
Na podršku IDIL-u u Siriji utjecalo je također više faktora. Haotično stanje nakon otpočinjanja građanskog rata, bezbroj lokalnih milicija, sveopća nesigurnost, utjecali su na ljude da IDIL prihvate kao “manje zlo”. Donosili su strogoću, ali i red, nisu bili korumpirani, i ispunjavali su osnovni zahtjev lokalnog stanovništva: vraćali su red.
Finansiranje: Nafta, arheološki artefakti, šverc…
Hijerarhijiski ustrojen tako da mu na čelu stoji halifa Abu Bakr al-Bagdadi, IDIL je itekako dobro organiziran. Centar je u gradi Raqa, a država je podijeljena na nekoliko oblasti kojima upravljaju namjesnici. Na nižim hijerarhijskim ljestvicama nalaze se “obični” zaposlenici koji su često samo nastavili obavljati ono administrativne poslove koje su radili i u vrijeme prije pojave IDIL-a.
Izvori finansiranja su različiti, od preprodaje nafte, umjetnina i drugih arheoloških artefakata, do ubiranja različitih poreza po kao i u slučaju drugih država. IDIL koristi i švercerske kanale koji postoje još od vremena Sadama koji je svjesno prepuštao dio trgovine lokalnim plemenima. Otmice i visoke otkupnine samo su dio prihoda. Značajan je i ratni plijen, posebno u vrijeme kad se IDIL nezaustavljivo širio.
Konačno, ono što posebno zanima javnost vezano za IDIL jeste čemu tolika okrutnost i dokle IDIL namjerava ići u svome širenju?
Okrutnost je, bez obzira koliko zastrašujuće bilo, jedna od IDIL-ovih taktika. Iračka vojska im je predala Mosul i neka druga mjesta faktički na samu najavu da dolaze, a analitičari smatraju da je ključ bio strah od mogućeg zarobljavanja. Iako cijeli svijet vide kao dio već proklamovane države, dani napredovanja IDIL-a su već odavnu prošli. Trenutno su fokusirani na one dijelove teritorija gdje još uvijek imaju jaku podršku domaćeg stanovništva koje, iako često nezadovoljno IDIL-om, ne vidi neku drugu opciju.
U tom smjeru bi, slično kao i u Iraku, trebalo tražiti i rješenje za slom IDIL-a. Onog trenutka kad lokalno stanovništvu bude data alternativa, uz njihovu saradnju i vanjsku pomoć, IDIL će relativno lako biti poražen.
Posebno pitanje svakako je kako otklonuti dubinske uzroke koji su doveli do pojave Al-Kaide, IDIL, i sličnih vojski terora.
“IDIL-ova vojska terora ostat će s nama još neko vrijeme”, zaključuju autori knjige “ISIS: U srcu vojske terora”.
