Činjenica je da su se na izbornim listama nalazili ratni huškaši i haški osuđenici jasno ukazuju na moralni pad i neosjetljivost prema žrtvama Miloševićeve politike od koje se, nažalost, još gotovo niko nije distancirao, ocjenjuje za Danas Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava, u odgovoru na pitanje kako će se buduća vlast i sastav Skupštine Srbije odraziti na suočavanje sa ratnom prošlošću i stepen nacionalizma u društvu.
Novi sastav Skupštine, dodaje sagovornica Danasa, ne ohrabruje da će na tom planu biti napretka.
– Kako glavnu ulogu i monopol u tom procesu ima država i nacionalne elite, a u funkciji navodne zaštite identiteta srpskog naroda, prostor koji se otvorio za dijalog o prošlosti neposredno poslije 2000. godine, dolaskom naprednjaka zatvoren je, kao i svaka mogućnost za objektivizaciju nedavne prošlosti. Srpske elite ni jednog momenta nisu pomjerile svoje stanovište kada je riječ o odgovornosti za ratove devedesetih, posebno nakon što je i Rusija snažno stala iza njega – ističe Biserko za list Danas.
Prema njenim riječima, u obradi prošlosti srpska elita ne polazi od bilansa, odnosno od činjenice da je nacionalni projekat završio u zločinu. Umesto pravljenja bilansa, srpska elita je, napominje Biserko, u fokus svojih prioriteta stavila relativizaciju odgovornosti i negiranje rada Haškog i drugih sudova koji su u velikoj meri objelodanili primarnu odgovornost Srbije za brutalni raspad Jugoslavije.
– Njena nespremnost da se okrene sebi dovelo je do toga da je njena sadašnjost ispunjena porazima, frustracijama i poniženjima. Tokom posljednjih decenija Srbija je izgubila temelj na kome gradi svoje dostojanstvo i samopoštovanje. Koncept tranzicione pravde nikada suštinski nije prihvaćen, niti je za to usvojena strategija koja bi društvo vodila ka prevladavanju prošlosti. Umjesto toga nastavljen je kontinuitet sa nacionalizmom odnosno projektom koji je davno definisan, a koji je Milošević spremno prihvatio. Sve ukazuje na to da će odnosi u regionu i dalje biti napeti i da nema prostora za nadu da će se stvari kretati na bolje. Proces suočavanja je transgeneracijski i prema tome, fokus bi trebalo da bude na novim generacijama – zaključuje Sonja Biserko za Danas.
Đorđo Žujović, član LDP-a, ističe za Danas da pošto su se u skupštini našli sve sami obožavaoci ratnih zločinaca i pripadnici škole negiranja ratnih zločina, jasno je kako će uticati na suočavanje sa ratnom prošlošću.
„Vučić i Dačić kao stari đaci svojih bolesnih učitelja i novi izdanak lažnog srpskog patriotizma Šapić, to je najbolje ogledalo svega što se u Srbiji danas događa, a pošto su do juče nosili majice sa Šešeljevim likom, pravili skupove podrške Karadžiću i Mladiću ili se grlili sa Šljivančaninom, onda i ne treba neki odgovor. Vučić je ispunio svoj san, napunio je Skupštinu ljudima po svojoj mjeri, poslušnim i bolesno ambicioznim“, kaže sagovornik Danasa.
Međutim, dodaje Žujović, Vučić je uradio i ono što je bilo njemu veoma važno – očistio je Skupštinu od svakog glasa koji ne bi da čuje „većinska Srbija“, a jedan od tih glasova je i suprotstavljanje politici veličanja ratnih zločinaca. „A da li će se ikad više takvi glasovi naći u Skupštini? Bojim se nikad više, naprotiv. Teško će se i u javnosti čuti“, zaključuje Đorđo Žujović za beogradski lis Danas.
