Na stotine mudrosti, uzrečica, anegdota ali i značenja starih riječi i izraza na jednom mjestu kao i turskih, arapskih i persijskih poslovica na sva tri pomenuta jezika.
Većina od nas više bi izdržala bez vode i svakodnevne hrane, nego bez kompjutera ili mobilnih telefona, zauzeti smo mnogim svakidašnjim stvarima i jako malo govorimo o knjizi a pojam knjige je nešto što je svima nama poznato i uobičajeno.
Kolika je moć tih tehničkih pomagala svjedoči i činjenica da mnogi od nas sve, a takođe se misli i na mlađe generacije tj školarce, sve manje koristi knjigu a sve više, kako rekosmo, kompjuter bez kojega se izgleda više i ne može. No ima ih onih ljudi koji ne bi zamjenili knjigu za kompjuter ni za živu glavu. Ovo je priča o jednom takvom čovjeku iz bošnjačke zajednice u Prizrenu.
Dakle, u skorašnjoj posjeti jednoj bošnjačkoj porodici u starom šeher-Prizrenu gdje se glava porodice bavi književnošću i u samom razgovoru sa domaćinom (koji je želio ostati anoniman) o bošnjačkom književnom opusu na balkanskim prostorima, za oko nam je zapala jedna neobična knjiga koju nam je domaćin pokazao a koja datira više od stotinu godina. Naime, njegov komšija iz albanske nacionalne zajednice prije par nedjelja dok se selio na drugi kraj grada kupivši stan te nemajući gdje da ostavi svoje knjige koje su bile na svim jezicima koji se govore u ovom gradu, došao je na ideju da ih sve pokloni prijateljima i komšijama da ne bi završile na smetlištu.
Tako se desilo da je nekoliko knjiga na bosanskom jeziku poklonio i našem domaćinu. Od nekoliko njih izabrali smo onu najinteresantniju da predstavimo ovdašnjoj javnosti. Naime, radi se o knjizi “Istočno blago” koja datira iz daleke 1896. godine, a koja je u tadašnje vrijeme, najvjerovatnije, svojom pojavom na tržištu bila pravi književni hit, kako među svim narodima na Balkanu, tako i među Bošnjacima na tim prostorima.
U pitanju je, dakle, zbirka od preko 4.500 poslovica, uzrečica i narodnih umotvorina koja je pisana na arapskom, turskom i bosanskom jeziku a koje je u to vrijeme visoki Vladin savjetnik ali i tadašnji načelnik glavnog grada Sarajeva Mehmed-beg Kapetanović – Ljubušak sakupio i objavio. Dakle, na prvoj stranici knjige vidi se pečat Narodne biblioteke u Sarajevu a najinteresantnija je godina izdavanja knjige koja datira iz pomenute godine s kraja 19-tog vijeka, a kako je završila u Prizrenu, tj Kosovu to domaćin nije znao da nam kaže.
Za sve one čitaoce koji vole stare narodne umotvorine izdvojili smo par onih, po nama najinteresantnijih, a vjerujemo da se ništa nije promijenilo za svih ovih proteklih stotinu i više godina jer će se mnogi prepoznati u nekoj od poslovica, recimo balkanski, nazovi, uspješni političari ma iz kojeg naroda dolazili:
– Bolje je biti gospodar svoje riječi, nego jedne blagajne;
– Ko lahko obećava, lahko i zaboravi;
– Ljudska sreća u ženskoj ruci stoji;
– Ko obraz izgubi, zastidjeti se ne može;
– Ako ne moreš svakome biti drag i sladak, a ti barem nemoj bivati nikome dosadan i težak;
– Nije dosta stotinu učitelja da se narod lijepo i dobro izuči, a dosta je jedan da ga izopači i okrene na krivi put;
– Što je narod složniji, to je vladar snažniji;
– Bolje je u samoći živjeti, nego se sa rđavim društvom miješati;
– Bolje je čiste savjesti spavati na ulici, nego loša srca u zlatnoj stolici;
– Svoje ne daj, a tuđe ne gledaj i mnoge druge.
Nadajmo se da će naš sagovornik iz bošnjačke zajednice koji se bavi književnošću sa pažnjom brinuti o knjizi te da će se ona možda naći u nekih narednih 100 godina u nečijim rukama koji će je sa pažnjom pročitati isto onako kako je i mi u današnje vrijeme sa pažnjom čitamo.
Ipak je knjiga najbolji drug, zar ne…
Vinetu Ganić
