Ako vas put nanese u Sarajevo te na čuvenoj Baščaršiji naručite tursku kafu samim nazivom naljutićete i konobara ali i gazdu tog ugostiteljskog objekta jer Bosanci to smatraju svojim brendom i jednim od zaštritnih znakova multietničke BiH ali i grada u koji je, samim tim, kulturni centar čitavog Balkana koji obiluje kulturalnom i religijskom različitošću.
Sljedbenici islama, pravoslavlja, kršćanstva ili judaizma živjeli su stoljećima na tim prostorima zbog čega je sam grad često nazivan Jerusalimom Evrope.
U neku ruku, sa brojnim sličnostima u tradiciji i kulturi, slično se može reći i za stari grad Prizren sa bezbroj džamija, crkava i starim spomenicima kulture i gdje se preklapaju zapadna i istočna kultura.
Ako se vratimo na termin “turska kafa” u našem starom gradu je možete popiti u mnogim ugostiteljskim objektima no popularne čajdžinice su nekako najposjećenije i ljeti i zimi te se u tim objektima najviše i konzumira. Uzmimo za primjer da se i turska i bosanska kafa “prave” ili kuhaju na sličan način tako što se prže zrna kafe koja se potom melju u fini prah. Takva samljevena kafa stavlja se u bakrenu posudu, popularnu džezvu (cezva – na turskom jeziku) te se kuha.
Razlika je, dakle, u tome što Turci pomiješaju mljevenu kafu sa šećerom preko čega preliju hladnu vodu te se onda stavlja na peć ili šporet da prokuha, dok sa druge strane Bosanci kahvu pripremaju tako što prvo stave vodu da proključa, a onda dodaju kafu. Nakon što se ona prokuha uzme se mala količlina te vode, potom se dodaje kafa u vodu, i ponovo vrati na peć ili šporet da bi se opet proključala. Dakle, realno rečeno, razlike između turske i bosanske kafe i nema ali će vam Turci za bosansku kafu reći da je gorka i gusta, a da će vam ovi drugi reći da se u Turskoj džezva ostavlja tamo gdje se kafa kuha, dakle, u kuhinji, a u BiH će vam servirati vaš omiljeni napitak zajedno sa džezvom i fildžanima, a ponegdje i sa lokumom. Samim tim i u Prizrenu se ona kuha na turski način te je vrlo omiljena kod naših starijih sugrađana, a vole je popiti i oni mlađi.
Sa druge strane, nošeni zapadnjačkim stilom života u ovo savremeno doba mladi u Prizrenu, ali i u mnogim balkanskim gradovima vole popiti mnoge druge vrsta kafe, bez ili sa mlijekom, popularni makijato ili espresso, no sve je to stvar ukusa. Recimo i to da su mnogi svjetski naučnici proučavali blagodeti turske kafe te došli do zaključka da je njeno ispijanje u razumnoj količini od dvije-tri dnevno uzuzetno zdravo, te da ona smanjuje osjećaj gladi i da je ne treba piti rano ujutru na “prazan” stomak kako su Balkanci i navikli na to, tada ona ima kontra-efekat jer se mogu stvoriti grčevi u stomaku. Dakle, ujutru treba nešto pojesti na brzinu pa onda popiti tursku kafu te je osjećaj sasvim drugi.
Kako smo već istakli, strahuje se da će dugu balkansku, ali i evropsku, tradiciju ispijanja turske ili bosanske kafe, kuhanu u džezvi, uništiti upravo pojava novih, vještačkih kafa poput pomenutih makijata ili espresa. Još ako kažemo da je cijena ispijanja turske kafe u prizrenskim ugostiteljskim objektima, posebno čajdžinicama samo 30 centi, a espressa 50 centi jasno je da je ono “starije” malo ljepše i ukusnije od ovog “mlađeg”, a još kada vam je majka pripremi uz onaj očaravajući miris, jasno je da će turska ili bosanska kafa još dugo opstati na ovim balkanskim prostorima.
