Izostavljanje Kosova iz izvještaja Generalnog sekretara UN-a o seksualnom nasilju tokom konflikata, nateralo je devet žena iz politike i civilnog društva da organizuju peticiju pod nazivom “Tražimo međunarodnu pravdu za silovane žene tokom posljednjeg rata na Kosovu”.
Cilj ove inicijative je da se uspostavi međunarodna pravda za 20.000 žena koje su žrtve seksualnog nasilja na Kosovu, zločin za koji niko nije odgovarao.
Tražiće se i specijalni međunarodni sud koji će kazniti zločince, kažu žene iz Upravnog odbora koje rade na organizaciji ove peticije, koja predstavlja samo prvi korak u tom pravcu.
Edita Tahiri, Teuta Sahatcia, Vlora Çitaku, Donika Kadaj Bujupi, Suzana Novoberdaliu, Edona Hajrullahu, Veprore Shehu, Luleta Selimi i Luleta Vuniqi, zahtjevaju od UN-a da se uradi poseban izvještaj o zlostavljanim ženama na Kosovu, i da se ostvari međunarodna pravda za seksualno zlostavljene žene tokom rata na Kosovu. Za ovo očekuju i solidarnost država u regionu.
Edita Tahiri, zamjenica premijera, nakon prvog sastanka Upravnog odbora kazala je da će se ovaj odbor, pored iniciranja peticije, baviti i ostalim aktivnostima koje će dovesti do realizacije međunarodnog prava za tragediju i genocidni zločin kojeg su srpske snage počinile na Kosovu.
„Naša odgovornost je da ovo pitanje svedemo na međunarodni nivo, a naši zahtjevi će biti da UN izradi zvaničan izvještaj o ovoj pojavi, o ovoj posljedici genocidnog rata na Kosovu. Jedan takav izvještaj je urađen za mnoge zemlje, ali ne i za Kosovo i za Hravstku. Ovom peticijom, koja će se sprovesti na cijelom Kosovu, tražimo da UN sačini izvještaj o ovom pitanju,“ kazala je Tahiri.
Iako je rat na Kosovu završen prije 15 godina, za 20.000 žena, za 20.000 porodica, nema mira, i nema pravde, kazala je Vlora Çitaku, ministarka evrointegracija.
„Naša je obaveza da postanemo glas onih koji nemaju glasa. Naša je obaveza da se ovim ženama koje su naše majke, sestre, kćerke, pomogne, a kako bi povratili dostojanstvo u društvu. Sramota nije njihova, nego onih koji su počinili ta djela, i svih nas, uključujući i institucije i društvo, koji smo jako malo uradili na oporavku, bilo zakonskom, ili duševnom, ovih žena“, kazala je Vlora Çitaku.
Srbija nije uspjela da kazni zločince ovog zločina i zato je potrebno ovo pitanje podići na međunarodni nivo, dodala je ona.
Inače, institucije Kosova su tek ove godine pružile zakonsku zaštitu silovanim osobama na Kosovu koja reguliše njihov status i prava.
Sociološkinja Maria Berishaj u izjavi za RSE kaže da je pravna pomoć ovim ženama neophodna, kao i da je podizanje svjesti o onome što se desilo na međunarodnom nivou veoma važno.
„Ono što je i važnije je da se možda na ovaj način podstaknu žene da pričaju o tome što se njima desilo tokom rata ili svojim bližnjima. Da ih pospješimo da one do kraja ’izguraju’ u traženju pravde za to što se desilo, da znaju da one nisu krive za to što se desilo, i da mi kao društvo budemo spremni da prihvatimo da je to nešto što se upotrebljavalo kao oružje tokom rata, i da su one isto u tom dijelu civilnih žrtava. Ja mislim da ova peticija pokazuje da smo mi negde na prvim koracima da to priznamo, i da se bavimo ovim pitanjem ozbiljnije. Ali, ne treba tražiti samo međunarodnu pravdu. Treba tražiti domaću pravdu, i naši sudovi se trebaju baviti ovim pitanjima u našoj zemlji“, poručuje Berishaj.
Pokretanje peticije planirano je za 16. jun, nakon parlamentarnih izbora, a potom će uslijediti i ona u elektronskom obliku.
