Odmicala je krvava noć, 17. avgusta 2020… Tiha, ljetna, kao i svaka druga, polahko je ulazila u ponoćne sahate koji su otkucavali početak horora u porodičnoj kući Bošnjaka Ajdina Jusmanija, u ulici “Faridina Hotija” u Prizrenu. U njoj u većini žive Bošnjaci, mahom doseljenih iz župskih sela. Negdje oko pola sahata iza ponoći, mjesec bijaše jedini svjedok dolaska aktera strašnog horora, koji će život Jusmanija promijeniti u potpunosti. I na fizičkoj i na psihološkoj razini. Te noći, jedan se Bošnjak spremao na noćni počinak. Ugasio je svjetlo, spustio se na krevet i zaspao blagim i čvrstim snom. Jer, dom je tamo gdje možeš bezbjedno da spustiš svoju glavu i mirno zaspiš. Ali, sjene horora ne miruju, započele su ostvarivati svoj zločinački plan…
Danas, 18. avgusta, nakon završene krvave noći, zatičem Jusmanija u krevetu priključenog na infuziji u krugu svojih uznevjerenih i uplašenih članova familije. I oni ne mogu da povjeruju šta ih je snašlo. Tu su mu uplakane sestre, amadžići, snaha i još nekoliko drugih članova rodbine. I dok razgovaramo, oni ne mogu zaustaviti opravdane im suze i strah za svoju budućnost. Započeli smo razgovor sa Ajdinovom sestrom Šemsijom Fazli:
Kako ćemo ovdje dalje živjeti, ne znamo? Kako da u svojoj kući budemo sigurni? Po drugi put smo opljačkani, a da policija pljačkaše, i slobodno mogu kazati – ubice, ni do danas nije pronašla?”, kazala je kroz suze sestra Šemsija i pitala je ponovo; “Ne znam, dokle ćemo ovako više? Nijedan od naših političara, ni predohdnih ni sadašnjih, nije nas posjetio”, ogorčena je Šemsija.
Jusmani je, prema njegovim riječima, u prvom čvrstom snu osjetio nečije ruke na vratu koje ga čvrsto stežu i pokušavaju zadaviti ga. Sa nataknutom vrećom na glavi borio se svom snagom u tami u kojoj su trenutno u njegovoj kući “živjeli” on i njegovi mučitelji, žedni novca, srebrnog i zlatnog nakita. Mjesec se polahko probijao kroz oblake i krošnji drveća velike avlije. Noć je tiho odmcala. Za Ajdina sporo, i nikako da svane…
“Pokušao sam se suprostaviti, ali me savladali, vezali i udarali nogama i rukama, a i vodom u kupatilu me davili. Prisilili su me da im dam sav novac, zlato i sve što vrijedi. Vukli me krvavog iz sobe u sobu”, kaže žrtva Jusmani.
Scene iz horor filmova
I mučitelji nisu stali, bili su uporni. U krvavoj noći, do pola četiri izjutra, Jusmani je preživljavao pravi horor u svojoj vlastitoj kući. Više od tri sahata mučiše ga kao u najgorim horor filmovima. Krvavi tragovi po sobama i kupatilu odavali su svu strahotu, svirepost i jezivost nepoznatih mučitelja
“Pljačkaši nisu imali milosti prema mom djeveru – Ajdinu. Namučile smo se dok smo počistile njegovu krv” koja je od povreda kapala po cijeloj kući”, kaže uplašena snaha Selvija Murati, pa nam je sa svojim mužem Rasimom pokazala svu strahotu te krvave večeri, 17. avgusta ove godine, ponaosob u svakoj prostoriji.
“Nanijeli mu ozbiljne povrede na glavi i nogama i odnijeli njegovu skromnu ušteđevinu. Kad smo stigli, nismo mogli vjerovati, zatekli smo užasan haos. Sve je bilo ispreturano, a sobe i kupatilo prekrivene lokvama krvi. U stvari, to su tragovi mučenja nad našim Ajdinom, tragovi pokušaja ubistva”, dodao je njen suprug Rasim dok su me vodili iz prostorije u prostoriju otkrivajući slike stravičnog dešavanja.
I dok me vode unutarnjim prostorijama, gledam sa nevjericom. U svakoj sobi prisutan je neviđeni haos, sve do detalja lopovski i profesionalno pretreseno. Svaki kutak, svaki ormar, fioke, svaki krevet, svaka kutija, svaki džep, svaka vazna sa cvijećem… Bila je duga noć, imali su vremena za to…
“A kada su maskirani pobjegli, jedva sam smogo snage pozvati u pomoć komšije koje su me, potom, odvezli do bolnice“, tihim i bolježljivim glasom prošaptao je Jusmani ne mogavši da se pomjeri iz kreveta.
Policija intezivno traga za pljačkašima
U našem kontaktu sa policijom, u vezi ove brutalne i teške pljačke, glasnogovornik Regioalne policije Kosova, Shaban Osmanollaj je izjavio:
“17. osmog, u 4 i 25 minuta, ujutru imamo prijavu muškaraca kosovskog Bošnjaka da su dvije nepoznate maskirane osobe izvršile pljačku u njegovoj kući i nad njim uradili različite metode mučenja. Lopovi su ukrali oko 500 eura i nekoliko bankovnih kartica i pobjegli u nepoznatom pravcu”, kaže glasnogovornik policije Osmanollaj, i dodao da je slučaj u “intenzivnoj istrazi”.
Amidžić, Bajram Jusmani, je svakog trena uz žrtvu Ajdinija. Ogorčenost na njegovom licu je vidljiva. Samo vrti glavom i ne vjeruje šta ih snašlo:
“Puno mi je teško! Da napadaš i tučeš čovjeka u njegovoj kući i pljačkaš ga, to je užas. Ovo nije pljačka, ovo je pokušaj ubstva”, smatra on.
U bošnjačkoj zajednici u ovom naselju uvukla se nevjerica, zebnja i strah za svoje živote i imovine, i pitaju se, “ko je sljedeći”? Jer, poslije ove teške pljačke pedesetogodišnjeg Bošnjaka, Ajdina Jusmanija, porijeklom iz župskog sela Nebregošta, više ništa nije isto. Među Bošnjacima vlada nesigurnost, a mnogi ne vjeruju da će se počinioci pljačke, sa elementima pokušaja ubistva kroz razne vidove mućenja, ikada pronaći i privesti pred licem pravde i odgovaraju za ovo zločinačko djelo.
Opljačkan po drugi put – lopovi neotrkriveni
Skrnavljenjem privatnosti, a potom i zločinačkim metodama mučenja, kod Jusmanija je probijen i onaj, često rečeni, “posljednji zid sigurnosti” u onoj poznatoj krilatici, “a gdje ćeš dalje od zida – od kuće svoje”?! Ovo je, čini se, za svakog najbolnije! Nešto posebno strašno i užasavajuće! Zločin koji prkosi svim zakonima, pincipima i gaženja ljudskog dostojanstva. Ustvari, to je gaženje na slobodu, neovisnost, privatnost i bezbjednost čovjeka. Ovo nije zločin i udarac samo na Jusmanija, ovo je udarac i na institucije, na bezbjednosne strukture kroz oživljavanja “Divljeg zapada” u Prizrenu. Još snažniji udarac na mirnu porodicu Jusmani je i činjenica da je ova nad njima druga organizirana pljačka, a da počinioci teške krađe još uvijek nisu otkriveni. I te večeri, prije četiri godine, nepoznati lopovi sa sobom su odnijeli oko 17 hiljada eura, novac namjenjen za renoviranje kuće, te lični i stoni nakit. Jusmani je tada, ako se može nazvati srećom, bio odsutan. Pitamo se, “da li su isti akteri u oba slučaja”? Možda će nekada istraga pokazati? Ali je ova zadnja mnogo brutalnija i ima elemenata pokušaja ubistva kroz neviđenu torturu različitim metodama mučenja žtrve.
Poslije ove posjete, šta zaključiti? Da je hrabrost ovog kurpulentog Bošnjaka, Ajdina Jusmanija, pokazana u toku borbe sa nepoznatim pljačkašima bila zadivljujuća. Čak je uspio da jednom lopovu skine masku sa lica i zubima otkine dijelić rukvice u toj borbi u polumračnoj prostoriji. Nije uspio da vidi lice, jer su lopovi-profesionalci svojim baterijama osvjetljavali nisko, samo pod prostorije.
“U toj borbi bio sam savladan jer sam bio iznenađen, šokiran, probuđen iz prvog najtvrđeg sna i izvučen iz kreveta”, kaže Jusmani
On i njegova porodica imaju samo jednu želju; da se počinioci ove teške krađe, sa elementima pokušaja ubista, otrkriju i privedu pred licem pravde. Osobito što nosi užasavajuću poruku za opstanak Bošnjaka u gradu. Ali u to ne vjeruju. Nisu otkriveni ni vinovnici prve krađe od prije četiri godine, a lopovi se vratili po dugi put u istoj kući.
I tako, svaka noć negdje u nekoj ulici piše svoje horor romane. “I Hitchcock bi se uplašio – “Divlji zapad” se vratio i u ovom multietničkom gradu…
Raif Kasi
