Podsjetimo, taj dio grada bio je u nesretnom ratu devedesetih praktično odsječen i negdje su prije ukopa morala biti smještena tijela ljudi koji su izgubili živote – da se okupaju, pripreme za ukop i slično. Budući da u naselju nije bilo namjenski građenih prostora za to, morala su se potražiti druga rješenja. Prenosimo, najzanimljivije dijelove priče uglednog književnika Mustafe Smajlovića.
Slučaj neuspjeha zakupaca privremenog korištenja poslovnog prostora u radnji možda je jedinstven, ali ipak, priče o baksuzluku i uklestvu “padaju” pred činjenicom da je besaprica zatvarala i daleko veće poslovne objekte.
U sarajevskom naselju Dobrinja, uostalom kao i drugdje, ima prostorija namijenjenih za poslovni prostor koje od izgradnje nikada nisu koristile svojoj namjeni. Da li zbog propusta arhitekata ili zato što nisu na pogodnom mjestu za trgovinu i promet, nikada nisu donosile uspjeh.
U današnje vrijeme besparice u ništa boljoj situaciji nisu ni neki poslovni prostori na udarnim mjestima. Zbog nerentabilnosti zakupci jednostavno prestaju raditi i ključeve predaju vlasniku prostora koji čeka neka bolja vremena.
Slučaj poslovnog prostora na našoj slici, koji se nalazi u sklopu Tržnog centra, možda je jedinstven u ovoj cijeloj priči. Zakupcima radnje ništa ne polazi za rukom. Bilo koju djelatnost da započnu doživljavaju neuspjeh. Zadnjih petnaestak godina prostor je u više navrata korišten kao ugostiteljski objekat, cvjećara, klub ritmičke gimnastike, prodavnica ukrasa i alata za torte i kolače… ali samo nakratko. Zakupci bi kratko radili, jer jednostavno posao nije išao.
Najduže se zadržao jedan ugostitelj, uglavnom radeći po onoj ‘skuplja pita nego tepsija’, a svi drugi su bili primorani da u veoma kratkom vremenskom roku prestanu sa radom. Ni “rentabilna” kladionica nije se dugo zadržala, ili tačnije kazano, nije ni proradila!
Šta je posrijedi, kukuzluk, baksuzuk ili ukletstvo prostora?
Neki su Dobrinjani skloni kazati kako je ovo treće. Zna se da je u vrijeme rata u ovom prostoru, koji je bio u sklopu ratne bolnice, bila ‘gasulhana‘ ili jednostavno kazano – mrtvačnica.
Poslije rata je prostorija u više navrata renovirana, ali eto neki vjeruju da je to ključ tajne. Pa ipak, za ozbiljne ljude prije da je ovo prvo – besparica! Besparica je zatvarala vrata i daleko većim poslovnim prostorima!
