Oslo, glavni grad Norveške, odlučan je iz svog centra polako, ali sigurno protjerati automobile.
Ova metropola uvela je niz destimulativnih, mada nespektakularnih mjera, kao što su ukidanje 700 parking mjesta, uvođenje zona u centru kroz koje nije moguće proći automobilom, pretvaranje nekih ulica u pješačke, poskupljenje gradske takse za puteve…
Rezultat je da se saobraćaj, uključujući popularne električne automobile, sveo na minimum u zoni od 1,9 kvadratnih kilometara u centru grada, gdje živi oko 5.500 ljudi, a radi njih oko 120.000.
“Moramo vratiti grad ljudima, da se djeca mogu sigurno igrati, da ima klupa za starije”, kaže Hana Markusen sjedeći na trgu ispred Gradske kuće, koji je odnedavno zatvoren za saobraćaj.
‘Napad na slobodu građana’
Godine 2020. većina automobila bit će uklonjena iz centra grada.
Osim automobila za invalide, drugih neće biti.
Umjesto njih, šire se bašte kafana, ulične klupe i stolovi, biciklističke staze i parkinzi za bicikle i stanice za njihovo iznajmljivanje.
S titulom “Zelena prijestolnica Evrope” za 2019. godinu, Oslo računa na čistiji zrak, više kulturnih aktivnosti i manje emisije karbon-dioksida, koji do 2030. godine namjerava smanjiti za 95 odsto.
Ali, ne slažu se svi s tom evolucijom.
“Najtragičnije u tom ratu protiv automobila je što političari napadaju slobodu građana i njihove novčanike”, protestira Jarle Aabe.
‘Centar postaje tužno mjesto’
Taj stručnjak za odnose s javnošću izdaje bilten Da automobilu u Oslu, a njegova stranica na Facebooku ima skoro 23.000 pristalica, čiji su komentari ponekad grubi.
“Ljudi strahuju da centar Osla umire, da postaje veoma tužno mjesto. Ne znam kako će se to završiti, ali ne mislim da će biciklisti dolaziti na ulične pozorišne predstave ili plesati u januaru na minus 20 stepeni, po snijegu do koljena”, kaže on, suprotno zvaničnoj argumentaciji.
Biciklisti se, međutim, raduju.
“Bit će odlično! Ali, ako potpuno eliminiramo automobil, treba poboljšati cijenu i kvalitet javnog prevoza”, kaže Christofer Olsen, fotograf koji svuda po gradu ide biciklom.
I tu leži problem: s cijenom karte od skoro šest eura, javni prevoz je skup i korisnicima smetaju kašnjenja i kvarovi, posebno kada je vrijeme hladno.
Katanac na vratima prodavnica
Nedaleko od Gradske kuće, na trgu zatvorenom za saobraćaj od 1. juna, prodavnica posteljine je očajno prazna.
“Naši klijenti se žale da ne mogu doći. Prodajemo robu koja se ne može odnijeti pod miškom, mnogi zato zavise od automobila”, objašnjava vlasnik Terje Kosma.
Dvije susjedne prodavnice su već stavile katanac na vrata.
Kupci će ubuduće kupovati u posebnim trgovačkim centrima na periferiji grada.
