Profesor Abbas Ma‘rifi pripovijeda jedan svoj doživljaj i kaže: “Ustao sam i zaputio se ka fakultetu ‘Halidije’ na kojem sam bio dekan. Pozvao sam neke profesore na sastanak na tom istom fakultetu. Dok sam se vozio, misli su mi bile obuzete nekim stvarima i kada sam stigao do parkinga, potrošio sam četvrt sata da nađem mjesto za parking. Kada sam parkirao auto, iznenadio sam se kada sam vidio da se nalazim ispred kompleksa ministarstava u centru grada. Sjeo sam tu i razmišljao: ‘Šta me je dovelo na ovo mjesto?’ Prije toga obnašao sam vrlo odgovornu funkciju u firmi koja se nalazila baš na ovom mjestu. Krenuo sam pješice i ušao u firmu, nazvao selam direktoru, koji me je ljubazno primio. Smiješeći se, rekao mi je: ‘Ebu Talale, riješen je problem Abdul-Azizove majke!’ Upitao sam ga: ‘A kakav je bio njen problem?’ On me je upitao: ‘A zar nisi došao da ga riješiš?’ Upitao sam: ‘Šta se desilo?’ On je nazvao Ummu Abdul-Aziz koja je ubrzo i došla i zahvalila mi se na zauzimanju za nju. Ja sam opet rekao: ‘Recite mi šta se desilo!’ Ummu Abdul-Aziz zatim je nazvala svoju majku, koju lično poznajem i mnogo cijenim. Ona mi se također obratila preko telefona i zahvalila mi se. Tada sam bio još više zbunjen. Upitao sam je: ‘Majko, o čemu se radi?’ Ona mi reče: ‘Jučer mi je došla moja kćerka, Ummu Abdul-Aziz, plačući, žaleći mi se da joj je učinjena nepravda na poslu i da je optužena za neke greške koje nije počinila i da je nevina kao što je vuk nevin od Jusufove krvi. Srce mi se zbog toga cijepalo. Rekla sam joj: -Kćeri moja, tako mi Allaha, ja ti ništa ne mogu pomoći, osim da večeras na noćnom namazu Allaha molim za tebe – bila je poznata po ibadetu – On jedini može nevolje otkloniti. Moja kćerka je otišla plačući, a meni se srce cijepalo od boli. Molila sam Allaha iskrena srca. Molila sam Ga i poslije sabah-namaza riječima: ‘Gospodaru moj, danas pošalji doktora Abbasa el-Ma‘rifija do direktora firme, znam da je u dobrim odnosima sa direktorom ove firme.’” Dr. Abbas kaže: “Allah je uslišao i ostvario njenu dovu i riješeno je pitanje Ummu Abdul-Aziz. Njena dova je uslišana tako što sam ja otišao do firme, pa makar kao počasni gost. Uzvišeni Allah je ostvario sve ono za šta Ga je molila ova čestita žena.” Da je ovu priču ispričao obični čovjek sa ulice, moglo bi se staviti mnoštvo upitnika i ja je ne bih shvatio ozbiljno, međutim, priču je ispričao doktor, vrijedni i razboriti akademik, koji je u godinama i kojemu ne nedostaje ugleda, niti ima potrebe za lažima kako bi na sebe skrenuo pažnju. On je, štaviše, poznat u svim akademskim krugovima. Neki muževi donose odluku da ne prihvate neke važne ženine zahtjeve, a po svojoj naravi nikada ne mijenjaju odluku. Tada žena pomisli da joj nema pomoći, pa se obrati Uzvišenom Allahu dovom, koji dadne da se stvari odvijaju u njenu korist, kao naprimjer da muž prisustvuje nekom sijelu ili društvu, gdje neko od prisutnih nametne istu tu temu i govori o njenoj važnosti i tako se muž uvjeri da je pogriješio i promijeni svoje mišljenje, pa dođe kući i odobri ženi ono što je željela. Kaže Ummu Seleme, radijallahu anha: “Čula sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Kojeg god roba (čovjeka) zadesi kakva nevolja, pa kaže: -Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un, Allahumme’džurni fi musibeti ve ahlif li hajren minha (Svi smo Allahovi i svi se Njemu vraćamo. Allahu moj, podari mi nagradu za moju nevolju i daj ono što je bolje od nje) – Allah će ga sigurno nagraditi za njegovu nevolju i dat će mu ono što je bolje.’ (Muslim)[1]
Kada je umro Ebu Seleme, pomišljala sam: ‘Odakle mi neko ko je bolji od Ebu Seleme?’ Međutim, ja sam rekla onako kako mi je naredio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i u tom trenutku na moja je vrata pokucao lično Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i zaprosio me. Tako mi je Allah u zamjenu dao nekoga ko je bolji od Ebu Seleme.”
Nekada, prema mišljenju supruge, muž ima neprihvatljiv karakter i nezadovoljavajuće ponašanje i ona ima osjećaj da to kod muža nikada ne može promijeniti i da je to dio njene sudbine, pa se s tim i pomiri. Zašto ne bi upotrijebila magičnu supstancu, koja bi ovu maštu i snove pretvorila u istinu i stvarnost, čiju će slast osjetiti i u njoj prijatno uživati? Zekerijja, alejhis-selam, bio je čovjek u poznim godinama i u svojoj mladosti nije dobio dijete, a imao je i suprugu nerotkinju. Kada je izgubio nadu u sebe, nije izgubio nadu u Allahovu milost, te je u dubini noći, slomljena srca, podigao ruke Uzvišenom Allahu i zamolio: “Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedila, a nikada nisam, kada sam ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan bio.” Zatim je rekao: “Zato mi pokloni, od Sebe, sina.” Uslišanje je ubrzo došlo, dok je bio na mjestu gdje je imao običaj klanjati: “I meleki ga zovnuše dok je klanjao u mihrabu: ‘Allah ti šalje radosnu vijest da ćeš sina Jahjaa dobiti.’” Zekerijja je bio iznenađen i začuđen kako je molba tako brzo uslišana, jer to nije očekivao. Upitao je: “Gospodaru moj, kako ću imati sina kad mi je žena nerotkinja, a već sam duboku starost doživio?” Jedan čovjek pripovijeda o svojoj situaciji sa suprugom: “Imao sam ženu kod koje nisam volio neke njene osobine i mislio sam da je to teško promijeniti. Tada sam se okrenuo dovi i između ostalih učio sam i Junusovu dovu, koju je učio dok je bio u utrobi ribe: ‘Nema boga osim Tebe, slavljen neka si, ja sam se sam prema sebi ogriješio’ (La ilahe ille ente subhaneke inni kuntu minez-zalimin). U dovi sam ustrajno i ponizno molio, uz konstantne pokušaje da to ponašanje kod nje izmijenim. Ubrzo se stanje u potpunosti promijenilo, ostvario sam ono što sam nastojao.” S druge strane, jedna žena pripovijeda o situaciji sa svojim mužem: “Jednoga dana rekla sam svome mužu: ‘Subhanallah, nisam mislila da se dova ovako brzo uslišava.’ Muž me upitao o čemu se radi i tražio pojašnjenje. Rekla sam mu: ‘Tokom svih proteklih dana uljepšavala sam ti se, ali se ti nisi osvrtao na mene, pa me je briga spopala. Tada sam Allaha molila poslaničkom dovom koja je za to predviđena i to prije nego si ušao u kuću. Molila sam: -O Živi, o Vječni, Tvojom milošću, pomoć od Tebe tražim, popravi cjelokupno moje stanje i ne prepuštaj me sebi samoj ni koliko je treptaj oka (Ja Hajju ja Kajjumu, birahmetike estegisu, aslih li še’ni kulleha ve la tekilni ila nefsi tarfete ajnin). Kada si ušao u kuću, stanje se u potpunosti izmijenilo. Počeo si se sa mnom šaliti, hvaliti me i udvarati mi se.’” Srca su među prstima Milostivog, kako kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i On ih okreće kako hoće. Ponekad žena, nakon što je poduzela sve mjere i uzroke, bude bespomoćna i samo joj preostane dova, nakon koje se popravi njeno stanje. Jedan srednjoškolac veli: “Između mene i mog najboljeg prijatelja došlo je do svađe, nakon što se ni noću ni danju nismo rastavljali. Takvo stanje je potrajalo oko dvije sedmice i bilo mi je veoma teško zbog toga. Jednoga dana, nakon ikindija-namaza, ušao sam u sobu, zaključao vrata, podigao ruke i učio dovu protiv brige, tuge i nevolje, a suze su mi se slijevale niz obraze. Učio sam: ‘Allahumme inni abduke ibnu abdike, ibnu emetike, nasijeti bi jedike, madin fijje hukmuke, adlun fijje kadauke, es’eluke bi kulli-smin huve leke, semmejte bihi nefseke, ev enzeltehu fi kitabike, ev ‘allemtehu ehaden min halkike, ev-iste’serte bihi fi ‘ilmil-gajbi indeke, en tedž‘alel-Kur’ane rebi‘a kalbi ve nure sadri, ve dželae huzni ve zehabe hemmi’ (Allahumoj, ja sam Tvoj rob, sin Tvoga roba i Tvoje robinje. Ti mojim životom upravljaš, meni će se desiti ono što si Ti presudio, a Tvoja presuda je pravedna, molimTe svakim Tvojim imenom kojim si Sebe nazvao, ili koje si objavio u Svojoj Knjizi, ili kojem si poučio nekoga od Svojih stvorenja, ili koje si za Sebe zadržao uskrivenom znanju, molim Te da učiniš Kur’an procvatom moga srca, svjetlošću mojih prsa, da njime otkloniš moju tugu i ukloniš moju brigu).’ (Ahmed, 1/391)[2] Samo što sam završio sa dovom, neko mi je pokucao na vrata i kada sam otvorio, ugledao sam svoga prijatelja. Tako smo se i pomirili.”
Među supružnicima se nekada desi sukob koji preraste u izbjegavanje i bojkot. Ni muž ni žena ne bi trebali zaboraviti da se ponizno obrate Allahu, svome Gospodaru i Stvoritelju, daleko od pogleda ljudi, tražeći da im otkloni brigu i zabrinutost. Izlaz i rješenje neće kasniti, čak i ako bi čovjek vidio da je rješenje blizu, poželio bi da malo sačeka kako bi se pripremio za susret sa njim, da ga ne bi pokolebalo i ostavilo bez riječi, jer se ostvarilo bolje nego je očekivao, više nego je tražio i brže od očekivanog.
