Kao bokser, bio je najbolji na svijetu. Na vrhuncu karijere bio je nepobjediv, ali bukvalno. Kao ulični borac – nikad se nije dokazao. Oni koji su se bavili borilačkim vještinama znali su da ne bi potrajali ni sekundu sa šampionom, a oni koji su ga izazivali… Od njih je sa osmjehom okretao glavu.
“Mislio sam da može kuća da padne na mene, i da mi ništa neće biti, kad sam bio mlađi. Bio sam nagao, htio sam da rješavam stvari na silu. Sve dok 1970. godine nisam poražen, nokautirao me je jedan Njemac. Poslije tog poraza sam se prizemljio. Shvatio sam: nije manje važno znati uzmaknuti od znanja udaračkog. Tad sam stekao strpljivost, znao sam čekati i udariti kad treba. To je bio jedini nokaut koji sam pretrpeo u karijeri. Poslije njega sam i postao šampion. Postao sam nepobjediv”, pričao je Parlov u jednom intervjuu.
Mate Parlov je rođen tri godine poslije Velikog rata, 1948. godine, u Splitu. Umro je u Puli, prije sedam godina. Po mišljenju stručnjaka, bio je najbolji jugoslovenski bokser u istoriji, i jedan od najdominantnijih boraca u svijetu.
Kao amater, imao je 310 mečeva, a poražen je (na poene) samo 12 puta. Doživeo je i taj nokaut koji mu je promjenio život. Bio je prvak Jugoslavije u poluteškoj kategoriji osam puta (1967-1974.), pet puta prvak Balkana (1971-1974.), dva puta prvak Evrope (1971. i 1973.) i svjetski prvak, na Kubi 1974. godine. Bio je olimpijski šampion 1972. godine u Minhenu. U finalu je nokautirao Kubanca. Ko zna boks, zna šta ovo znači.
Poslije nevjerovatne amaterske karijere, ostvario je i 24 pobjede (uz tri poraza) u profi ringu. Postao je prvi jugoslovenski profesionalni šampion svijeta, 1978. godine. Posljednji dodir sa boksom imao je 1984. godine, kao selektor reprezentacije na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu. Njegovi bokseri osvojili su najviše medalja u istoriji – zlato, srebro i dvije bronze. Ko zna boks, zna koliko je ovo nevjerovatan uspjeh.
Zbog ovoga smo ga voljeli
U srcima Jugoslovena ostao je za sva vremena i zbog ovog: Jednom prilikom, kad je već bio profesionalac, saznao je da JRT (Jugoslovenska radio televizija) nema para da plati prenos njegovog meča. Narod, čiji je heroj bio, tugovao je zbog toga. Mate je rekao “u redu”, i sutra uplatio cijelu sumu. Iz svog džepa. I cijela Juga je gledala kako se tuče, i navijala.
Poslije karijere, otvorio je kafanu “Mate” u Puli. Uživao je u životu i druženju sa dobrim ljudima. Kao što je rušio protivnike u ringu, rušio je i sve predrasude koje je neko mogao da ima o bokserima. Bio je vaspitan, kulturan, obrazovan (diplomirao je ekonomiju i dogurao do posljednjeg ispita na postdiplomiskim studijama), čovjek svjetskog kova i svjetskih shvatanja. U isto vrijeme, bio je čovjek široke duše, koji je volio da se veseli u kafani, da pjeva, da lomi čaše…
