Michael Utley ne sjeća se baš svoje smrti. S godinama je sklopio priču od onoga što su mu kazali svjedoci, prijatelji i porodica.
U aprilu 2000. gosine s prijateljima je tada 48-godišnji Utley, burzovni mešetar, igrao golf u selu Pocasset u Massachusettsu. Odjednom su se na nebu počeli gomilati crni oblaci, i dok je društvo pohitalo uzaklon, Utley se vratio do jedne rupe kako bi zabio zastavicu. Nekoliko sekundi kasnije čuo se udar groma.
Utley je teturao, a tijelo mu se dimilo. Cipele su bile nekoliko metara od njega, prsti su mu izgledali kao da su flambirani, a kosa mu je spaljena stršala u zrak. Utley se danas ne sjeća tih događaja. Ni kada je stigla pomoć, ni kako su ga oživljavali jer mu je srce prestalo raditi, piše Independent.
Prvo sjećanje koje ima je bolnička soba, monitori, cjevčice u grlu… Bilo je to nakon što je u bolnici proveo već 38 dana.
Oni koje je udarila munja kažu da nakon toga ništa više u njihovom životu nije bilo isto. Samo jedan trenutak, a mijenja se sve.
Planinarka Becky Garriss probudila se u planinama Vermonta, sjedeći naslonjena na drvo, a činilo joj se kao da je zaspala.
No, desna joj je ruka bila paralizirana, hlače su joj mjestimice bile spaljene. Iako je bila dezorijentirana, uspjela je propješačiti više od 15 kilometara da joj netko pomogne. Liječnici su joj kazali da ju je munja direktno pogodila. Ona se ničega nije sjećala.
Drugi preživjeli imaju privremenu sljepoću ili gluhoću. Ponekad im samo ostane ukus metala u ustima. Nekima na površini kože ostanu ružičaste ili smeđe mrlje koje izgledaju kao tetovaža.
Michaelu Utleyu je stalo srce. Proveo je mjesece učeći gutati, hodati, micati prstima. I nikad više nije radio.
‘Moja memorija je ‘spržena’. U sekundi sam ostario za 30 godina. Većinu vremena trpim užasne bolove. Ne mogu prohodati 100 metara bez odmora’, kaže danas 62-godišnji Utley.
Udar groma drastično je promijenio i njegovu osobnost.
‘Postao sam pravi gad. Imam kratki fitilj. Ništa mi više nije zabavno. Nisam bio više onaj muškarac za kojeg se moja supruga udala pa se razvela od mene’, ispričao je.
Udarac groma vidi kao trenutak u životu u kojem je odvojen od sebe samoga, od onoga Utleya kakav je bio.
‘Bio sam bijesan na cijeli svijet, bespomoćan… Pitao sam se što se dogodilo, zašto baš ja, a ne oni koji su bili par metara od mene? No, odgovora nema. I neće ga nikad ni biti’, zaključuje Utley koji danas educira učenike i izviđače o tome kako izbjeći udar munje.
Znanstvenici koji proučavaju posljedice udara groma zaključili su kako najčešće stradavaju mozak, živci i mišići. Munja može oštetiti ili uništiti stanice, no može napraviti i daleko suptilnija oštećenja. I najmanji prolazak elektriciteta kroz tijelo može nepovratno promijeniti ponašanje živaca i drugih stanica, a samim time i čovjekovo ponašanje i osobnost.
