Klanjajući istihara namaz osoba dolazi do uvjerenja da ima svoga Gospodara, Koji daje onome ko od Njega zatraži, odaziva se onome ko Mu dovu uputi, Koji zna ono što se skriva i ono što grudi u sebi nose: “Reci, niko na nebesima i Zemlji ne zna budućnost (gajb, nepoznato) osim Allaha.”
U istihara namazu nalaze se najuzvišenija značenja tevhida time što se oslanja na Allaha, tako što čovjek povjeri sve Allahu: ”Neka se na Allaha ostanjaju vjernici.” ‘‘Kada Allah i Njegov Poslanik nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe.” Prema tome, osoba koja klanja istiharu sve prepušta Allahu bez primjedbi ili osporavanja. “Reci : ‘O svemu odlučuje samo Allah.’”
Ibnul-Kajjim, da mu se Uzvišeni Allah smiluje, veli: “Ova dova u sebi sadrži potvrdu o postojanju Njega Uzvišenog, potvrdu Njegovih savršenih svojstava: znanja, moći, volje, potvrdu Njegova gospodarenja, prepuštanje svih stvari Njemu, traženje pomoći i oslanjanje na Njega, napuštanje oslanjanja na samog sebe, odricanje od svačije moći i snage osim Njegove.
Također i čovjekovo priznavanje svoje nesposobnosti da sigurno procijeni šta je za njega bolje i šta je u stanju uraditi i da li to želi, te da je sve to u rukama njegova Gospodara, Stvoritelja, Istinskog Boga, Koji jedini zaslužuje da bude obožavan. “1
”Allah je zabranio sredstva, tj. vračanje i gatanje pomoću strjelica time što je objavio islam. On je obznanio da su to znakovi širka, nesreće i nepostojanja istinskog tevhida u duši čovjekovoj.
Allah je muslimanima to nadomjestio šerijatskom istiharom koja se sastoji iz dva rekata i dove i obznanio da je ona vid tevhida, naslov sreće i uspjeha, veza s Allahom, Sveznajućim i o svemu Obavještenim, Koji jedini donosi sreću i mimo Koga niko ne može zlo otkloniti. “
