Na nekim je licima zauvijek okamenjen izraz užasa i vriska, a cijeli je otok pokrio sloj bijelog pepela koji kao da je padao s nebesa.
Na Martiniku, otoku u Antilima u Karipskome moru, godine 1902. dogodila se najgora vulkanska katastrofa prošlog stoljeća.
U manje od 60 sekundi s lica zemlje izbrisan je grad Sen Pjer, najveći grad na otoku. Samo je troje ljudi preživjelo erupciju vulkana Mon Pele.
Danima prije visoki je vulkan ispuštao dim i otrovne plinove, ali domaćim stanovnicima je to bio relativno česta pojava kod aktivnog vulkana.
Niko se nije brinuo dok sloj pepela nije prekrio cijeli grad. Postalo je posve jasno kako će Mon Pele uskoro “puknuti”. Krenula je panika u gradu.
Neki su doslovno trčali ili na magarcima odlazili iz grada. Mediji, tj. kroz njih gradski službenici, i dalje su uvjeravali stanovnike kako je sigurno da ostanu u gradu.
Osmog maja građani su čak slavili njima vrlo važan vjerski praznik uznesenja Kristova kada se nad gradom razvio oblak u obliku “gljive” koji je sa svojih 1.093 Celzija u manje od minute progutao čitav grad.
Ljudi su sprženi na licu mjesta, tako da nisu osjetili niti sekunde boli, dok je drugima doslovno krv uzavrela dok su pokušavali pobjeći od stupa vatre, dima i pepela.
Na njihovim je licima zauvijek okamenjen izraz užasa i vriska. Cijeli je otok pokrio sloj bijelog pepela koji kao da je padao sa nebesa. Od 30.000 stanovnika preživjelo ih je troje.
Desetogodišnja djevojčica imena Havivra Da Ifrile uspjela je ući u čamac te se skloniti u špilji. Lion Kompare-Lendre (Léon Compère-Léandre) se bacio u vrijući okean, imao je opekotine po cijelom tijelu, ali je preživio.
Treći je kriminalac Luis-Auguste Ciparis (Louis-Auguste Cyparis), koji je bio zaključan u kamenoj ćeliji koja se ispostavila kao najsigurnije mjesto u gradu.
Četiri je dana proveo u samici u gradu koji gori dok se okoliš nije ohladio dovoljno da spasioci uđu i izvuku ga. Niko drugi nije bio te sreće.
Svi stanovnici Sen Pjera nestali su u nekoliko sekundi u najgoroj katastrofi te vrste 20. stoljeća.
