Ona je bila primorana da donese najtežu odluku u životu, i da dozvoli jednom djetetu da umre, kako bi drugo imalo šansu za život. Ona je sada odlučila da cijelom svijetu ispriča svoju tužnu priču.
Gospođica Dejvis je vlasnica obdaništa, i ona nije mislila da će to što je jedno od djece dobilo infektivni eritem (vrstu osipa koja se pojavljuje kod djece i nije opasna po odrasle) moći da naškodi njenoj nerođenoj djeci. Međutim, ona nije znala koliko ovaj virus može da bude opasan za plod u razvoju, i ona ga je neznajući prenijela na jednu od nerođenih djevojčica, Martu.
– Na rutinskom pregledu u 12. nedjelji sam spomenula babici da jedno dijete u obdaništu ima infektivni eritem. Znala sam da može da se prenese kašljem i kijanjem, ali nisam znala koliku opasnost zapravo predstavlja – priča ova majka, i dodaje da ni babica u početku nije bila previše zabrinuta.
Oko 60 procenata odraslih je imuno na ovo oboljenje, a čak i ako majka prenese na dijete ovaj virus, postoji samo pet posto šanse da dođe do kobnog ishoda. Doktori su testirali Dvinvev, i shvatili su da ona ipak nije imuna. Međutim, u tom trenutku nisu mogli više ništa da urade, jer se vakcina generalno daje prije trudnoće, nikako kada je plod već začet.
dvinven2Do ovog akutnog oboljenja dovodi parvovirus B19, koji može da izazove jaku anemiju kod bebe u materici. Gospođica Dejvis se molila da virus ne pređe na bebe, ali je u 17. nedjelji skenerom utvrđeno da je Marta oboljela. Ovaj virus dovodi do naticanja bebe, koja se puni tečnošću i na kraju od toga može i da se udavi u materici.
– Tada su pred mene stavljena dva scenarija. Ili će se moja beba boriti protiv infekcije ili će nastaviti da se puni tečnošću dok joj srce ne stane. Saznanje da se dijete bukvalno davi unutar mene je bilo poražavajuće. Osjećala sam se bespomoćno jer nikako nisam mogla da joj pomognem. Samo sam se molila da obje prežive – kaže Dvinvev.
Ali, u 24. nedjelji, Marta je bila izuzetno kritična. Tada su joj ljekari predložili da se podvrgne transfuziji krvi, ali pošto je nosila blizance, ova procedura bi bila prilično rizična. Ona nije željela da rizikuje da izgubi drugu djevojčicu, Kedi, i odlučila je da vjeruje doktorima i odbije terapiju.
– Doktori nisu mogli da garantuju da će transfuzija spasiti Martu, kao ni da virus neće preći na Kedi. Narednih sedam nedjelja sam bila jako nervozna. Samo sam se molila da moja druga beba preživi. Nažalost, rečeno mi je da njeno srce ne kuca u 28. nedjelji trudnoće, i onda sam morala obje da ih nosim narednih sedam nedjelja – prisjeća se ona.
Transfuzija krvi je mođžda mogla da spase Martu, ali je isto tako mogla da ubije i Kedi, i ova majka je morala da donese najtežu odluku na svijetu. Dvinvev, koja ima šestogodišnju kćerkicu Dilun Mejr, je donijela odluku i držala je se do kraja. Ona je na kraju ipak rodila zdravu Kedi, a zajedno sa njom i mrtvorođenu Martu.
– Rodila sam dvije bebe, ali samo jedna je otišla kući sa mnom. Držala sam Kedi u jednoj i Martu u drugoj ruci, i bilo je srceparajuće vidjeti tako slatku bebu koja nema budućnost pred sobom. Presrećna sam što imam Kedi, ali to ne umanjuje bol zbog gubitka djeteta. Voljela bih da sam znala kakve opasnosti nosi infektivni eritem – kaže majka sada već petomjesečne Kedi, dodajući da se nada da će drugi roditelji vidjeti njenu priču, i da će to pomoći da se podigne svijet o užasnim posljedicama koje može da ima ovaj virus, piše Žena Blic.
