Neizvjesna sudbina četiri djevojčice iz Reževića na Pešteru. Otac im umro prije pet godina. Amidžinice preuzele brigu, dobri ljudi pomažu.
Život se surovo poigrao sa sestrama: Belmom (10), Almom (8), Aminom (7) i Amrom (6) Leković iz Reževića na Pešteru koje su prije pet godina, božijom voljom, ostale bez oca Nusreta, a od prije deset dana, njenom bezobzirnošću i bez majke Rukije.
Samo nekoliko mjseci nakon što se rodila najmlađa Amra, otac Nusret je preminuo, djevojčice su živjele i rasle sa majkom Rukijom, koja je nedavno, nakon što je rasprodala krave i drugu stoku, “sjela u nepoznata kola” i bez pozdrava i objašnjenja – otišla. Djeci ništa nije rekla, niti im je bilo šta ostavila, ni hrane bar za jedan dan. Saznale su da se udala u peštersko selo Krće i do sada im se nijednom nije javila.
Djeca su ostala sama u kući, gladna, prljava i zapuštena, a da nije bilo amidža i amidžinica, koji žive u blizini, ko zna šta bi se sa njima dogodilo. Kada su iz centra za socijalni rad u Tutinu došli da ih obiđu i u Tutin ili Novi Pazar da ih odvedu, djeca su vrištala, nisu htela nikud iz svoje kuće. Na kraju je pala odluka da o njima, bar privremeno, dok se sva papirologija ne završi, brinu najbliži rođaci.
“Nismo htjeli da se djeca, koja su rasla sa nama ovde, potucaju negdje po bijelom svijetu, bez ikoga svoga. Svi živimo teško, ja imam četvoro djece. Ali brinuću, sa drugom njihovom amidžinicom i amidžama koliko god budem mogla i umela, kao o svojoj djeci”, kaže Emira Leković, amidžinica četvoro mališana koja je preuzela i ulogu njihovog formalnog staratelja.
Obilazeći pešterska sela, među prvima, ostavljene Lekoviće i njihovu muku upoznali su radnici pogona Elektrorasa u Tutinu. Zaprepašćeni činjenicom da su tako sitna djeca ostavljena sama bez igde ičega, da najstarije ima 10, a najmlađe šest godina, da žive u strahu i pate za neodgovornom majkom, sve su ispričali svom direktoru Muratu Ujkanoviću. On je odmah u firmi sakupio 17.500 dinara, a potom pozvao i humanitarca iz Novog Pazara Hida Muratovića da pođu u Reževiće i ponese novac i nešto odjeće i nemirnica malim Lekovićima.
“Djeca su još u šoku, ne znaju šta ih je snašlo, oca odavno nemaju, a sad su i bez majke. Osim novca koji smo ostavili seoskom prodavcu (da kupe hljeb, drugu hranu, sveske i olovke…) ponijeli smo im i nešto namirnica, odjeće i igračaka, uskoro ću ih ponovo posjetiti. Nadam se da će im u pomoć priteći i opština i svi dobri ljudi iz Tutina i sa Peštera”, kaže Hido Muratović.
