Lokalno stanovništvo ga zove ‘La Turchia’, a njegovi stanovnici su potomci otomanskih janjičara koji su se na te prostore doselili 1683. godine, nakon pohoda na Beč.
Veći broj janjičara je upravo u ovom selu pronašao spas i lijek za svoje ranjene u neuspjelom ratnom putu. Nakon što im je pružena medicinska pomoć, mnogi su tu nastavili živjeti i oženili se ženama iz sela. Janjičari su postali veoma omiljeni, a posebno nakon otpora pruženog vojvodi od Augsburga koji je uzimao velike namete od siromašnog stanovništva.
Legenda kaže da je jedan od janjičara poznat kao ‘Il Turco’ bio veoma ugledan, čak i poglavar sela. Predvodio je borbe protiv trupa vojvode od Augsburga, i proglašen velikim herojem. Budući da nije imao djece i da se ne zna mjesto njegovog kabura, stanovnici Moene su iz poštovanja prema njemu odlučili da usvoje tursku kulturu i običaje. I tako ih sve do današnjeg dana, prenose s generacije na generaciju.
Svake godine u prvoj sedmici mjeseca avgusta u Moeni se organizuje tradicionalni dvodnevni Turski festival (Festa di Turchia). Tom prilikom svi muški žitelji (uključujući predstavnike vlasti) oblače janjičarske odore, žene pokrivaju kosu maramama, cijelo selo ukrase turskim zastavama, a najstarijeg stanovnika proglase ‘Sultanom’ Moene. Tradicija nalaže da ukoliko se neka djevojka iz Moene poželi udati za mladića iz drugog sela, mora prvo da zatraži odobrenje od ‘Sultana’. Ovaj običaj se u Moeni naziva ‘Alabastia’.
Riccardo Franceschetti, načelnik Moene, kaže: „Naši djedovi su nam pripovijedali priče o Turcima, mi ih danas prenosimo na našu djecu i to s velikim poštovanjem. Veoma nam je važno da njegujemo sjećanje na naše pretke, otomanskog porijekla. Turci bi trebali doći da nas posjete, i uvjere se da je Moena ‘Turska u malom’.
