To su za RSE potvrdili uposleni u nastavi na turskom jeziku i direktor osnovne škole u Prištini u kojoj se odvija ta nastava.
Po njihovim riječima, oni svake godine u Ambasadi Turske u Prištini ispunjavaju formulare putem kojih im se omogućava isplata.
Među 12 nastavnika u osnovnoj školi „Eljena Đika“ koji primaju novčanu nadoknadu, je i nastavnica matematike, Ajfera Đemailji.
„Mi od Turske dobijamo po 100 eura mjesečno, kao motivacija za tursko obrazovanje. Novac uzimamo od Ambasade Turske u Prištini. Moraju se ispuniti dokumenta da smo nastavnici u nastavi na turskom i da smo turska manjina“, kazala je ona.
Direktor osnovne škole „Eljena Đika“, Osman Vitia, inače Albanac, potvrdio je da se ova praksa sprovodi od poslijeratnog perioda na Kosovu.
On kaže da Ambasada svake godine traži liste, diplome i slike nastavnika. Ali, direktor škole ne posjeduje neki zvanični dokument o tome.
Vitia ipak smatra da je ovo diskriminativna pojava, ali je i u suprotnosti sa kosovskim zakonima.
„Mislim da Turska nema potrebe da im daje platu, jer oni tu platu dobijaju iz budžeta Kosova. Zašto da im se da 1,200 eura godišnje, ako imaju sva prava, da ne kažem da su i privilegovani. Zašto ova diskriminacija kada živimo i radimo zajedno i primamo platu iz kosovskog budžeta. Ponašaju se kao Srbija koja plaća nastavnike na sjeveru Kosova. Ovo je po meni jedna vrsta rizika, zato što svi ostali radnici koji rade u obrazovanom sistemu Republike Kosova primaju plate iz budžeta Kosova. Ovo je uplitanje druge države“, kazao je on.
Turska Ambasada se nije odazvala pozivima redakcije RSE, tako da je bilo nemoguće utvrditi broj nastavnika na Kosovu koji dobijaju ovu novčanu nadoknadu, ali i koja se zakonska osnova koristi za tako nešto.
U Ministarstvu za obrazovanje, nauku i tehnologiju kažu da nisu upoznati s ovom pojavom.
„Mi kao ministarstvo imamo informacije da se nastavnici iz turske zajednice koji rade u obrazovanom sistemu u Prizrenu, Prištini, Mamuši, dakle tamo gdje postoji nastava, plaćaju samo iz konsolidovanog budžeta Kosova. Ne posedujemo ni jednu informaciju da se plaćaju iz nekog drugog budžeta. Ako je to tako, onda je to protiv zakona“, kazao je za RSE Azem Guri, savjetnik u ovom ministarstvu.
Ni stručnjaci koji se bave obrazovanjem nisu upoznati s ovom praksom koja traje više od 10 godina.
Dukađin Pupovci, rukovodilac Centra za obrazovanje, dodaje da je turska zajednica dobro integrisana na Kosovu.
„Ukoliko se ova praksa nastavi i ukoliko Vlada Kosova ima razumijevanje za to, onda ne znam kako će sutra reći Vladi Srbije da ne plaća nastavno osoblje u školama na srpskom jezku“, kazao je Pupovci. On dodaje i da ovakve nadoknade mogu kreirati nepovoljnu klimu u obrazovanom sistemu.
„Obrazovanje mora da bude jedinstveno, u smislu da se svima pruže isti uslovi i iste nadoknade. Zato smatram da Turska, kao prijateljska država, mora da preispita ovu politiku“, kazao je Pupovci.
Manjinske zajednice na Kosovu imaju pravo na predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje na svom maternjem jeziku jeziku. Škole na srpskom jeziku primjenjuju nastavni plan ili udžbenike Ministarstva prosvete Republike Srbije, a nakon što je o tome informisano kosovsko nadležno ministarstvo. Opštine u kojoj živi srpska zajednica ima pravo da dobija finansijske donacije od Republike Srbije, čime se isplaćuju i srpski nastavnici. To je predviđeno planom Martija Ahtisarija za rješenje statusa Kosova. Pored nastave na turskom i srpskom, na Kosovu se nastava odbija i na bosanskom jeziku.
Inače, prosečna plata u osnovnom obrazovanju je 405 eura, a u srednjem 442 eura. Na osnovu poslednjeg popisa stanovništva iz 2011., na Kosovu živi oko 19 hiljada pripadnika turske zajednice.
Amra Zejneli
