Nailj Muška, Hasan Muška, Murat Muška, Idajet Muška, Rizan Muška, Saljajdin Muška, Seat Muška, Haljim Šuplja, Seljvir Muška, Senadin Muška, Sadam Muška, Seit Muška, Elvir Hodža, su imena koja će nesumnjivo ostaviti doboki trag u vremenu i dati poseban i jedinstven pečat kulturnom stvaralaštvu u Gori.
“Muzika nam je porodično nasljeđe od djeda Ibrahima i oca Envera, koi su jako lijepo svirali duvačke instrumente, kao što su kaval, frula, gajde a ponekad su znali i da zapjevaju. Od nas braće među prvima su nastavili muzikom se baviti Nailj, Hasan i naš najstariji brat Jasim koji je jako fino svirao duvačke istrumente ali zbog gurbetluka prekinuo se baviti muzikom, dok su Nailji i Hasan nastavili sa pjevanjem i sviranjem. Pogotovo su svirali tamburu (turski saz), koju im je rahmetli otac kupio među prvima u Restelici, 1970. godine. Sjećam se kada su počeli snimati prve kasete, nas malu djecu je cudilo kako se moze ćuti naš glas preko kasetofona jer smo i mi pokušavali nešto snimiti. Tada je bilo daleko veselije vrijeme, momci (bećari) su pjevali svirali tamburu, dok su devojke udarali u daire i pjevale poneku pjesmu a nekad smišljali stihove o nekoj djevojci i momku koi su bili zaljubljeni, bilo je veselo u svakom sokaku i mahali. Naravno da sam se divio slušajuci zvuke kasetofona sa prozora po selu, koji su se rijetko gasili, svaki put bih se obradovao kad čujem da to pjevaju moja braća, Nailj i Hasan, počinje priču za naš portal Murat Muška”, jedan od najpopularnijih braće Muška.
Braća Muška osim što sviraju i pjevaju, poznati su i po autorskim tekstovima koje su pisali za njihove najveće hitove. Preko 300 tekstova ispod kojih stoji prezime Muška, našlo se u njihovu zbriku pjesama pod nazivom “Đerdan”, koja je štampana 2014. godine.
“Profesionalno smo se počeli baviti muzikom 1989. godine, pjevanjem, komponovanjem i pisanjem tekstova, kao i nastupima pretežno po Gori ponekad i Župi i naravno po našinskim selima u Makedoniji, ali nastupi i po Evropskim državama nisu izostali u kasnije vrijeme, od Hrvatske, Švicarske, Belgije, Luksemburga, Njemačke pa sve do Francuske, naravno kod naših ljudi koji tamo žive i rade. Hasan je 1986. godine započeo sa svojom prvom pjesmem “Mua duša samo tebe mila saka” (Vo kafana sedim pijem ), “Mati velji som porasla”, “Mori dejko so kosme plave” i još dosta drugih pjesama, 1989 smo se ja i Idajet pridružili i počeli aktivno pisati i komponovati, ponekad je bilo takmičenje među nama, ko će bolju pjesmu da napiše. U početku Idajet je pisao puno ozbiljnije tekstove dok sam ja često umio da napišem i šaljive pjesme koje su u sebi imale dosta istine, neke od njih su “Ne mi davaj rakija, babo mi je adžija”, ili “Od pišanica jedinica, naravno, napisao sam tekst i za jednu jako tužnu pjesmu koja je bila veliki hit, to je pjesma “Vo naraće zelaš muje”, autor sam teksta i za pjesmu “Do pred vrata veselo beše” . Do danas braća Muška imaju iznad 300 autorskih pjesama. Zbirka naših pjesama se nalazi u kjnizi “Đerdan” koja je iz štampe izašla 5. maja, 2014 godine. Tako smo svoj materijal arhivirali, spriječili razne manipulacije i sačuvali orginale koji će služiti budućim generacijama. Uslovi za snjimane u to vrijeme su bili veoma loši zbog nedostatka adekvatne tehnike, snimali smo na obične kasetofone, ali to nije spriječilo da dobri tekstovi,ljepo otpjevani, ne postanu popularni hitovi, koji se i dan danas slušaju, pjevaju po svadbama i drugim veseljima. Dosta amatera je snimilo naš materijal sa kvalitetnijim uređajima, modernom studijskom opremom, kada smo mi radili ove pjesme uslovi su bili potpuno drugačiji i jako teški. Uvijek je kod nas bilo novih tekstova, tako da nismo imali vremena obnavljati starije radove, kao i zbog nedostatka studijske opreme koju smo u muđuvremenu nabavili. Jedan od sljedecih koraka biće svakako obnavljanje većine pjesama u kvaliteniji zvuk koji odgovara sadašnjem standardu. Pored tekstopisaca Hasana, Idajeta i mene (Murata), pisanjem tekstova u novije vrijeme se bave Senadin i Sadam sinovi Nailja i Hasana, koji koračaju sigurnom i utabanom stazom predhodnika. Vokalisti su, pa skoro svi iz naše grupe, međutim ovi koji su zaduženi za muziku odnosno sviranje – Seat, Selvir i Rizan ipak se više fokusiraju na klavijaturu nego na mikrofon. Inače muzika koju mi sviramo je skoro u potpunosti orjentalnog tipa, često koristimo i četvrtinu tona koja je karakteristična kod orjentalne muzike, taj se ton čuje i u zurli ili tamburi. Iako danas klavijatura prevladava, kod svih koji se bave muzikom na našim prostorima, ipak smo mi još uvjek sačuvali ljubav prema tamburi i ona je još uvjek najzastupljeniji instrument u našoj muzici, kao i kaval koga se jako teško svirati, a još teže naučiti”, kaže Murat Muška.
Pored muzike, braća Muška su snimanjem filmova proširili svoje kulturno stvaralaštvo. Pored filma “Ofčarče”, spremaju još jedan goranski film “Čakar Iba”.
“Pisanje tekstova i pjevanje smatrao sam da je nedovoljan doprinos daljem razvoju naše kulture. Razmišljao sam, previše ljudi koji pripadaju drugih narodima rade o nama, zašto mi čekamo da umjesto nas drugi govore o nama, zašto da nam neko drugi kaže “Vi ste “, zašto mi sami ne kažemo ko smo zapravo mi. Zbog toga sam htio da proširim svoje kuturno stvaralaštvo, pa sam napisao prvi scenario i snimio 2002. godine film “Ofčarče” zatim sam snimio dvadesetak komedija, 2006. godine snimio sam drugi dio “Ofcarče”, sada je u toku snimanje još jednog goranskog filma “Čakar Iba” koji ima za cilj da prikaže na jedan zaseban način dio historije kao i dešavanja u periodu od 1912., do 1918. godine, kada je veliki dio Gorskih muhadžira napustio svoje domove, vatan i svoja ognjišta”, kaže Murat Muška.
Svi jako dobro znamo da se njihove pjesme slušaju ne samo u Gori, nego i Župi, Prizrenu i čitavom regionu, iako su im sve pjesme drage, naš sagovornik ipak otkriva koji su to neponovljivi hitovi braće Muška.
Ovo je malo teže pitanje, sve naše pjesme su meni drage, ali su mi svakako najdraže one koje publika najviše voli, na primjer pjesme Vo kafana sedim pijem, Arzo dejko mori, Musafiri svi sme mije, Tuđina je mlogo teška, Mejremo, Koljko noći zaminalje …i još puno, puno druge koje su naravno poznate široj publici, navodi Muška
Nesumnjivo je da su braća Muška dali poseban pečat goranskoj muzici i da važe za jedne koji su najzaslužniji za afirmaciju kulurnog stvaralaštva u Gori. Na naše pitanje odakle crpe ideje i koja je formula njihovo uspjeha, Murat kaže:
“Pa neke posebne formule nema, jednostavno iznosimo svoje emocije u pjesmama, bilo da se radi o sentimentalnim temama, ljubav prema rodnom kraju, osjećajima gurbetđija. U tome mnogi naši slušaoci prepoznaju sebe i to vole, svi mi djelimo istu sudbinu na ovim prostorima. Svakako da nas raduje doprinos koji dajemo našoj kulturi, kad vidimo da to neko cjeni i poštuje, odnosno zadavoljnu publiku, to je ujedno i onaj pogon koji nas pokreče da nastavimo, da ne odustajemo iako bi dosta i o drugoj strani medalje rekao, o izostatku podrške od strane pojedinih medija na Kosovu, od strane pojedinih institucija koji se nas sjete samo kad treba da nastupimo na nekoj proslavi. Smatram da bi saradnja trebala biti na većem nivou,jer kao što ste sami primjetili mi ne prestavljamo samo sebe nego čitavu Goru i sve Našince”.
Njihova muzika se prenosi od koljena na koljeno, osim njihovih sinova i “treće koljeno” voli da pjevuši.
“Nama je posebno drago što naša djeca vole muziku, uporno vježbaju a neki su zabilježili dobre uspjehe i već nekoliko godina se profesionalno bave muzikom (Sadam, Senadin, Seit,Elvir), to bih nazvao drugom generacijom, a i treća generacija je u pripremi, oni skoro na svaku svirku uživo, čekaju do kraja da nešto otpjevaju (Suat i Almin), ponosno kaže naš Murat Muška
Kako je došlo do posjete popularne turske TV “TRT” i o planovima za budućnost, Muška je rekao:
Ekipa televizije iz Turske TRT, kaže da sue dosta čuli o nama u Turskoj, onda su preko interneta pronašli neke naše video zapise, preslušali neke od nasih pjesama i sam direktor TRT je lično htio da nas posjeti, upozna i napravi jednočasovni muzicki program i prikaže našu kulturu turskoj javnosti. Emisiju je lično sam direktor režirao, iako je padao snijeg, on je insistirao da to bude vani snimljeno, želio je da to bude ambijent prave Gore iako smo u pocetku mi to odbijali jer imamo puno prostorije gdje bi mogli napraviti snimak, ali smo se na kraju složili, ako su oni iz Turske mogli doći u Restelici radi snimanja, nebi bilo lijepo od nas da im to uskratimo. Na kraju smo se dogovorili da preko ljeta dođu i naprave još jednu emisiju. Inače kada su naši planovi u pitanju, konkretno, u pripremi su po nekoliko novih pjesama za sve izvođače, koje će insAllah izaći u narednim mjesecima, namjeravamo kao što rekoh neke starije pjesme koje nemaju kvalitetan audio zapis obnovitii naravno novi Film ” Čakar Iba” za koji je scenario gotov a pripremni radovi su u toku.
Za kraj jedna od legendi braće Muška, Murat, našim čitaocima poručuje:
Selamim vaše čitaoce, želim im puno zdravlja, sreće i naravno puno veselja. Onima koji se bave kulturnim radom bih poručio: Dosta su drugi pisali govorili, snimali “dokumentarne emisije o nama” radi sopsvenih interesa. Mnogo su radili na unistavanju nase tradicije i kulture, srećom po nas u potpunosti nisu uspijeli. Ko umije bolje govoriti o našoj kulturi od nas samih. Drugi su se trudili kako su znali i umijeli da našu kulturu prilagode svakojakim apetitima i nerazumnim zahtjevima kao što i dan danas čine. Sada je trenutak da prestanemo da uništavamo sami sebe, da se probudimo, svjesni da sami kreiramo svoju stvarnost. Naša zajednica ima bogatu tradiciju i kulturu. To je dio našeg kulturnog naslijedja i naš nacionalni identitet. Istina je to da je naša kultura i naš identitet jos uvijek “Svjetlost u medijskom mraku”.
