Briga o djeci je najveći izazov za zaposlene majke, no turska vlada našla je jednostavno rješenje: platiti nanama da se brinu o djeci. Turski zakon zahtijeva da radna mjesta, kako javna tako i privatna, osiguraju objekte za čuvanje djece za svoje zaposlenike, ali većina objekata nije u skladu s pravilima kako bi se izbjegli dodatni troškovi. Umjesto da izvršavaju svoje dužnosti, oni radije plaćaju kazne.
Vladajuća Stranka pravde i razvoja (AKP) temeljito se bavi porodičnim pitanjima. Predsjednik Recep Tayyip Erdogan je vodio kampanju u kojoj je naglašavao da svi Turci trebaju imati najmanje troje djece, a vlada je uvela poticaje za rane ženidbe i udaje, kao i zlatnike za svako novorođenče.
U 2015. godini, vlada je pokrenula program, koji je finansirala Europska unija, za podršku brige o djeci u tri pilot pokrajine, na osnovu kojeg zaposlene žene sa djecom uzrasta od 0-2 godine primaju 416 eura mjesečno pod uvjetom da zapošljavaju socijalno osiguranu dadilju. Program koji je proširen na Ankaru i Istanbul u novembru, ima za cilj porast zaposlenih žena, zadržavajući majke na poslu i osiguravanjem radnih prava dadilje. Uvjet za prijavu jeste da osoba koja se brine o djetetu nije djetetova nana. U Turskoj je tradicija da nane dobrovoljno brinu o svojoj unučadi, a praksa je raširena u svim društvenim segmentima. Vlada je u međuvremenu objavila plan isplate plaća ovim nanama u sklopu programa pod nazivom Nacionalna Mobilizacija u radnom životu.
Projekt bi trebao započeti u februaru u dvije pokrajine – Bursi i Izmiru – i pokriti 1.000 porodica za početak. Nakon šestomjesečnog praćenja i probnog razdoblja, bit će proširen i na druge pokrajine s krajnjim ciljem pokrivanja oko 500.000 nana. Za nezaposlene ili penzionisane nane, čija se penzija kreće uglavnom između 1.000 i 1.800 turskih lira ($ 250- $ 450), projekt znači priliku za zaradu dodatnog prihoda, dok se vodi briga o unucima kod kuće. Kada je plan prvi put objavljen početkom januara, nane su zaista bile uzbuđene, očekujući plaću od oko 416 eura (1.664 turskih lira). No, ministar rada i socijalne sigurnosti Mehmet Muezzinoglu, izjavio je da će program obuhvatiti samo djecu čije majke rade skraćeno radno vrijeme, kako bi im se omogućio prelaz na puno radno vrijeme, a time i veća zarada. U intervjuu za CNN Turk, ministar je rekao da će nane dobijati oko 400 turskih lira (99 eura ili 105 $) mjesečno.
Tada je projekt naišao na kritike zbog promicanja kućne brige o djeci od strane starih osoba, umjesto u okruženju među vršnjacima u jaslicama i vrtićima. Burcin Demirkan Baytar, dječija psihologinja i porodična savjetnica, napisala je na svom blogu da nane ne mogu ići u korak s energijom djeteta. Ako je njega u kući poželjan izbor, ona savjetuje da iskusna dadilja koja ima najmanje 25 godina brine o djetetu pod nadzorom nane.
U priopćenju 6. januara, Ženska inicijativa za rad i zapošljavanje (KEIG), platforma građanskih grupa koje rade na osnaživanju žena, oštro je kritizirala plan vlade, rekavši da se država pokušava osloboditi od dužnosti koje treba obavljati i stavlja ih na ženska ramena. Navodeći statistiku Ministarstva državnog obrazovanja, navedeno je da je broj javnih odgajališta pao s 497 u 2007-2008 godini na 56 u 2015-2016 godini, naglašavajući da je briga za djecu gotovo potpuno pala na privatni sektor i porodicu. A budući da su privatni vrtići vrlo skupi i često loše kvalitete, dužnosti čuvanja djece uglavnom ispunjavaju žene u porodici, stoji u priopćenju.
Kako navodi KEIG, vlada ne samo da ignorira svoju obavezu da osigura objekte za čuvanje djece koji će biti javni, već sa svojim najnovijim planom, diskriminira zaposlene majke koje ovakve objekte najviše i trebaju, a to su one majke koje nemaju stariju rodbinu za brigu o djeci. Sve u svemu, podršku ponuđenu porodicama koje odgajaju djecu treba temeljito analizirati prije nego se stavi u praksu. Stručnjaci naglašavaju da se obrazovanje i odgoj koje djete primi u prve tri godine direktno odnose na njihovu budućnost.
