„Jedna islamska država“, naslov je teksta u listu „Berline Zeitung“ u kojem Frank Nordhausen piše o izjavi predsjednika turskog parlamenta, Ismaila Kahramana, koji se u diskusiji o reformi Ustava izjasnio da „većinski muslimanska Turska treba da ima vjerski ustav“. „Pojam sekularna se ne treba pominjati u novom ustavu. Mi smo islamska država. Zbog toga trebamo usvojit vjerski ustav“, rekao je Kahraman, inače član islamsko-konzervativne Partije pravde i razvoja (AKP) čiji je predsjednik do 2014. godine bio aktuelni predsjednik Turske, Recep Tayyip Erdgoan.
„Erdogan već godinama pokušava u Turskoj uvesti novi ustav koji bi zamijenio postojeći koji datira još od vojnog puča 1980. godine. AKP-u su za promjene ustava ili glasanje o ustavu u parlamentu potrebni glasovi opozicije. Opozicija se iz Ustavne komisije povukla u februaru ove godine jer ne želi podržati Erdoganove ideje o autokratskom predsjedničkom sistemu”.
” Doduše, AKP do sada nikada nije govorio o totalnom ukidanju sekularizma. Turska, članica NATO-a i kandidat za pristup u EU doskora je na Zapadu važila kao model jedne sekularne, demokratske zemlje sa većinskim muslimanskim stanovništvom. Kritičari odavno predbacuju Erdoganu da želi islamizirati Tursku. Aktuelnim turskim ustavom religija je striktno odvojena od države isto kao i vjerske slobode. 98 posto Turaka se zvanično izjašnjava kao muslimani. Većina su suniti, oko 15 do 20 posto su aleviti. Hrišćani i Jevreji su manjina“, podsjeća Nordhausen u listu „Berliner Zeitung“.
„Turskoj je u ovom mementu najmanje potrebna debata o tome da li je zemlji potreban islamski ustav ili ne“, piše Mike Szymanski u listu „Süddeutsche Zeitung“. „To unosi razdor u društvo koje je dovoljno podijeljeno. Na jugoistoku se vodi rat sa PKK, na jugu vreba teroristička milicija „Islamska država“. Turskoj je potrebno unutrašnje uspostavljanje mira. U sadašnjem ustavu uopšte nigdje nije zapisano da Turska mora biti višereligijska zemlja. To ona naravno i nije. Otako Turskom vladaju Recep Tayyip Erdogan i njegova islamsko-kozrevativna AKP, to se dosta jasnije može vidjeti (više marama na glavama žena), ali i čuti (više ezana sa minareta). Ustav ne zabranjuje islam, nego ga samo birokratizuje. Sa takvom konstrukcijom je zemlja doživjela najuspješnije godine, kako privredno, tako i vanjskopolitički. Takva konstrukcija zemlju pravi kompatibilnijom sa Zapadom. Preustroj Turske za vrijeme nakon Erdogana je počeo. To je ustvari zastrašujuća poruka“, smatra Szymanski u listu „Süddeutsche Zeitung“.
„Predsjednik turskog parlamenta Kahraman je u u vodu bacio kamen koji visoke talase neće izazvati samo u Turskoj, nego će se pobrinuti i za uzbuđenje u Evropi“, piše Rainer Hermann u listu „Frankfurter Allgemeine Zeitung“ i dodaje: „Kahramanov prijedlog da Turska kao islamska zemlja treba da ima i islamski ustav, dodatni je vjetar u leđa onim koji dugo godina sa skepsom gledaju Erdoganovu vladavinu i njegove AKP koji još i sumnjaju da AKP ima „tajnu agendu“ o islamizaciji Turske, prvo podmuklo, a kasnije neopozivo. Opozicione stranke su sa ogorčenjem odbacile Kahramanov prijedlog. I sami vodeći političari AKP-a su se distancirali od predsjednika parlamenta. Dakle, većina za islamski ustav je isključena. Međutim, treba biti oprezan. Kahraman je ključna figura turskog političkog islama i povjerljiva Edroganova osoba. Dalji tok debate će pokazati da li će se Erdogan, koji se inače izjašnjava o svakoj temi, distancirati od Kahramana ili će šutjeti. U tom slučaju glavna unutrašnjopolitička tema neće biti kurdsko pitanje nego borba za novi ustav i budućnost zemlje. Kahraman je možda namjerno na put vlade premijera Davutoglua stavio veliko kamenje. Odnosi između Erdogana i njegovog političkog štićenika Davutoglua iz dana u dan su napetiji. Dok Erdogan radi na izgradnji njegove moći, Davutoglu svoju popularnost želi dalje izgrađivati na dobrim odnosima sa EU. Diskusija o ubacivanju islama u ustav stoga šteti Davutoglu“, piše pored ostalog Hermann u listu „Frankfurter Allgemeine Zeitung“.
