Tokom cijelog perioda ratova na prostoru bivše Jugoslavije Hrvatska i njen predsjednik Franjo Tuđman plesali su na tankoj žici sankcija i izolacije. Prema dokumentima američke Centralne obavještajne agencije (CIA), mogućnost da se snažno udari po Hrvatskoj razmatrana je detaljno i intenzivno na jednom sastanku u Vašingtonu održanom 2. avgusta 1993. godine, otkrivaju dokumenti s kojih je skinuta oznaka tajnosti.
Lukava igra
U to vrijeme buktao je hrvatsko-bošnjački sukob i činjenica da je Bijela kuća čak zadužila radnu grupu da pripremi i počne primjenjivati sankcije protiv Hrvatske i Tuđmana jasno pokazuje ko je kriv za sukob dojučerašnjih saveznika na koje je Vašington toliko računao.
– Pitanje nametanja sankcija Hrvatskoj kao načina da ih se natjera da sarađuju s muslimanima i prekinu saradnju sa Srbima u centralnoj Bosni bila je najvažnija tema sastanka. No, diskusija o tome relativno je kratko trajala. Stavovi prisutnih bili su podijeljeni. Neki su snažno zagovarali brzu uspostavu različitih oblika sankcija, dok su drugi sumnjali u učinke tih mjera.
Bilo je i rezervi prema sankcijama s obzirom na to da u Hrvatskoj postoji brojna grupa izbjeglica, ali i da bi kažnjavanje naštetilo pripremama sastanka u Ženevi.
Ove su rezerve uzete u obzir, no, na kraju svega, zagovornici sankcija odnijeli su prevagu. Odlučeno je da se odmah pokrenu snažne ekonomske sankcije i da se pripremi demarš koji će biti upućen Zagrebu. Grupa za sankcije dobila je zadatak da ispita na koji se način predložene sankcije trebaju provesti – stoji u jednom od izvještaja CIA-e.
Sankcije su često bile na dnevnom redu sastanaka koji su se ticali Balkana devedesetih godina.
U jednom dokumentu detaljno se analizira učinak sankcija koje je na zahtjev Zapada Slobodan Milošević uveo Srbima s druge strane Drine. No, ta vrsta kazne davala je ograničene rezultate. U traganju za odgovorom zašto je to tako, američki su se diplomati i obavještajci suočili s više nego iznenađujućom spoznajom. Dok je Milošević zavrtao slavine, Tuđman je razvijao švercerske ture prema Kninu i Palama.
Detalji o trgovini Zagreba
Kada je ta informacija potvrđena, američki ambasador u Zagrebu dobio je nalog da razgovara sa zvaničnim Zagrebom i odmah prekine švercerske tokove.
Teret Srbiji
S druge strane, pak, sankcije koje je trpio Milošević pokazivale su se kao sve veći teret.
Milošević o prizanju država
U više navrata SAD je bio u dilemi treba li popustiti omču oko Srbije i time produžiti Miloševićevu vlast ili još više zaoštriti režim sankcija.
U politici o uređenju Balkana i Amerikanci su se “zapetljali” u kombinacije komadanja država i podjele teritorija. U jednom dopisu datiranom 11. septembra 1995. godine analizira se hrvatsko viđenje BiH. Američki zvaničnici često su dijelili Izetbegovićevo mišljenje da zvanični Zagreb jedino iskreno nastoji podijeliti BiH.
Hrvatska vizija BiH
– Bosanski predsjednik Izetbegović boji se, vjerovatno s pravom, da će Hrvatska nastojati zadržati kontrolu nad dijelovima Bosne koju je osvojila. Dugoročno, po Izetbegoviću, Zagreb u Federaciji vidi priliku da podijeli Bosnu i stvori odvojen entitet bosanskih Hrvata. Čak je i predsjednik Zubak, koji je bosanski Hrvat, američkim diplomatima kazao da Zagreb Federaciju vidi samo kao „sredstvo podjele BiH”.
Dozirati ulogu Karla Bilta
Zanimljivo je da su američki zvaničnici imali rezerve prema angažmanu Karla Bilta (Carl Bildt). On je 1995. godine bio izaslanik Kontakt grupe za Balkan.
Na jednom sastanku u Vašingtonu dogovoreno je da se Biltu ne da nikakav mandat.
Bildt: Stavljen “na led”
U drugom se dokumentu, pak, navodi da je „nedavna inicijativa SAD-a Bilta stavila po strani, naročito nakon što su i svi ostali odbacili njegov prijedlog”.
– Ali s obzirom na kontakte koje ima s Miloševićem, on bi mogao biti koristan u kasnijoj fazi. Naša je preporuka da ga sada treba staviti „na led”, posebno ako inicijativa Entoni Lejka (Anthiny Lake, glavni Klintonov savjetnik za nacionalnu sigurnost, op. a.) ne dobije podršku – navedeno je u jednom dokumentu.
