Danci se strahovito ponose činjenicom da su najsretnija nacija na svijetu. Tamošnja Vlada podržava radni tjedan koji iznosi 37 sati, neizostavna je pauza za ručak, imaju minimalno pet tjedana plaćenoga godišnjeg odmora, produžen i plaćen porodiljni, kao i fleksibilne rasporede te mogućnost rada od kuće i dječji doplatak. Zahvaljujući svemu tome, Danci provedu manje od trećine svoga vremena radeći, a svejedno su produktivniji od većine članica Europske unije i SAD-a.
U čemu je tajna?
1. Radnicima se u Danskoj vjeruje da će dobro obaviti svoj posao
Radni tjedan u Danskoj traje 37 sati. Ljudi ondje žele raditi i žele obaviti dobar posao. Dakle, umjesto traženja načina kako da im vrijeme na poslu što prije prođe, Danci odgovorno i savjesno obavljaju ono što im je ‘u opisu posla’ i preuzimaju odgovornost za obavljeni posao, a ne čekaju da ih šefovi upozoravaju na to da nisu ništa napravili. “Kad dođe kraj radnoga vremena, kući odlaze svi, od portira do direktora. Vjeruje nam se da ćemo obaviti dobar posao, da ćemo raditi to što treba, a onda otići doma”, kazala je jedna Dankinja, prenosi Upworthy.
2. Obitelj je važna
Danci se ne srame stavljati obitelj na prvo mjesto, pa će se nerijetko u rokovnicima kao top prioriteti naći, primjerice, kad pokupiti djecu iz vrtića ili škole, kao i neke druge obiteljske obveze. Osim toga, briga o djeci odbija se od poreza, a država osigurava skrbnika i mirovine za starije.
Briga o obitelji obuhvaća i obrazovni sustav. U školskom je sustavu Danska izrazito usredotočena na dijete, što za rezultat ima dobro usmjerenu i entuzijastičnu djecu, kazala je učiteljica Stephanie Lambert.
3. Danci shvaćaju da je, osim rada, jednako važan i odmor
Više rada znači i više stresa, što za posljedicu ima i više zdravstvenih problema, a manju učinkovitost. Studije su, s druge strane, pokazale da odmor mozak čini kreativnijim, što znači da godišnji odmor nije nepotrebna povlastica, nego zaslužen i prijeko potreban. Danci dobiju minimalno pet tjedana plaćenoga godišnjeg odmora.
Jednostavna je to jednadžba, koji u i danski poslodavci koriste, a tiče se toga da je sretan radnik – bolji radnik. “Mislimo da svi imaju pravo na poštovanje, od direktora do domara. Trudimo se naučiti našu djecu da se usredotoče na ono dobro u sebi i drugima, umjesto na društveni status i statusne simbole”, kazao je danski psihoterapeut Iben Sandahl.
Sve u svemu, danski model ravnoteže posla i života dokaz je da vrijeme nije sinonim za produktivnost, kao i da svi profitiraju od dobroga odnosa s ljudima. Iako zli jezici smatraju da tajna sreće Danaca zapravo leži u smanjenim očekivanjima, Danci su pokazali da je zdrava ravnoteža rada i odmora ne samo moguća, nego i poželjna u odnosu na stav velikoga dijela svijeta, gdje ljudi rade do iznemoglosti, a ne postižu iste rezultate.
Možda bi se trebali povesti za danskim primjerom.
