Bio je jedan od najboljih mladih igrača svijeta, a njegov transfer u Real Madrid 2005. godine bio je jedan od najvećih dotad napravljenih.
Smatrali su ga božanstvom, prognozirali mu veliku karijeru, proglašavali nasljednikom Pelea. No, ništa specijalno od svoje karijere nije napravio. Dobro, jeste igrao za neke od najvećih evropskih klubova, ali daleko ispod svih očekivanja…
Karijeru je započeo u Santosu, potom prešao u Real gdje se nije proslavio, baš kao ni u Manchester Cityju i Milanu gdje je potom nastupao. Okušao se i u Kini, ni tamo nije bilo dobro da bi u završnicu karijere utrčao ponovo kao igrač matičnog brazilskog velikana. Tamo, kako bi stariji sportski komentatori kazali, ”čisti kopače” daleko od najboljih igrača svijeta…
A mogla je biti prosta priča…
No, teško djetinjstvo, nedostatak ”svega”, a potom iznenadno izobilje i lukusuz, milioni na računima, ali i stil fudbali drukčiji od onoga s brazilskih ulica. Koštalo ga je sve to, nikad od svog bogatog talenta nije proizveo igrača najviše, svjetske klase – igrača kojeg ćemo pamtiti decenijama…
Danas igra u svom Santosu, u brazilskom prvenstvu koje jeste snažno, ali ni blizu Lige prvaka ili jakih evropskih takmičenja. Igra solidno, zabije tu i tamo poneki gol podsjećajući na magiju kojom je nekad oduševljavao. Ko zna, možda je nešto od nje još sačuvao za novi početak na Starom kontinentu…
Ipak je 99 utakmica u žutom dresu u njegovim nogama…
Naravno, riječ je o Robinhu.
