Mujo Selimspahić iz Foče već 14 godina je čoban na Bjelašnici. Kako kaže, poznaje sve staze, svaki kamen, ćudi ove planine. A, znalo se desiti da se za samo dan promijene sva četiri godišnja doba. I danas na padinama Bjelašnice, gdje vrši ispašu ovaca, ima i trave i snijega.
– Ovu planinu moraš dobro poznavati. Trebaš ući u njenu dušu. Znati šta oblak donosi, hoće li biti kiša, susnježica ili sunce… Već 14 godina sam tu. Nije malo. Čuvam oko 200 ovaca. Od toga je 20 mojih. Radim za Hamdiju Vatrića iz Trnova – kaže Selimspahić.
Na pitanje zar nije bilo drugog posla, odgovara kontrapitanjem:
– Gdje!? Pa, vidiš da su sve fabrike uništili! Nema više industrije, preduzeća… I oni koji danas rade po dvije godine nemaju plaće. Znači, radili džaba, za koga? Svaku večer gledaš preko TV da štrajkuju. Vežu se da bi izborili svoju plaću, prehranili porodicu. Zar to nije čudno!? Niko danas nizašto ne odgovara! Ja ti ovdje redovno imam 300 KM. Nije nešto veliko, ali je redovno. Uz to nema stresa, niti kakvih drugih zafrkancija.
Dodaje da nije teško biti sam na planini, jer čovjek se na sve navikne.
– Nisam oženjen, nemam porodicu, pa je s te strane lakše. Ranije je bilo više čobana i čobanica, sada ih nema. Oni se oženili, one poudale. Ja sam ti ovdje sam s ovom planinom i ovcama. Čovjek se navikne. Zbližio sam se s Bjelašnicom, jednostavno je zavolio. Živim od svog rada, nije bitno jesi li čoban ili šta drugo – kaže Mujo Selimpašić.
