Gubitak kućnog ljubimca na naročito ružan način utječe na djecu, a najvjerovatniji razlog za ovo je taj što djeca u svojim krznenim ljubimcima vide najboljeg prijatelja.
Istraživanja provedena na Univerzitetu u New Yorku su pokazala kako se djeca, u većini slučajeva, veoma teško nose sa smrću kućnih ljubimaca te kako veliki broj njih smatra kako je i njihov život gotov.
Rezultati studije koju je proveo Joshua Russell, asistent profesora na Canisius univerzitetu, pokazuje kako djeca smatraju kako su upravo ona centar svijeta i pažnje svojih ljubimaca.
“Oni ljubimce opisuju kao svoju braću ili sestre ili kao najbolje prijatelje sa kojim imaju snažnu povezanost”, izjavio je Russell.
Istraživanje je obuhvatilo djecu u dobi između šest i 12 godina, a upitana su o tome kako se osjećaju u vezi sa smrti životinja, uključujući i smrt svojih kućnih ljubimaca.
Neka djeca su kazala kako ih je smrt ljubimca toliko pogodila da dugo nisu mogli da se povrate, dok su druga djeca odgovorila kako su se vrlo brzo pomirila s tim.
Jedna 11-godišnja djevojčica je podijelila priču o smrti zamorca. Kazala je kako je bila veoma tužna, ali kako je shvatila da je njen ljubimac proveo kvalitetan život i kako je jednostavno došlo vrijeme da ugine.
Zaključci su kako djeca generalno imaju dobru svijest o normalnom životnom vijeku pojedinih vrsta. Bili su poprilično uvjereni kako kraći životni vijek imaju ribice i hrčci, dok se za mačke, zečeve i pse očekuje da žive duže.
Studija je otkrila kako mnoge porodice priređuju ceremonijalne pokope i bdijenja uginulim ljubimcima, piše Huffington Post.
Roditeljima se preporučuje da, u slučaju da voljeni ljubimac njihovog djeteta ugine, djetetu daju vremena i prostora kako bi se pomirio s gubitkom. Djeci treba omogućiti i da razgovaraju o gubitku ukoliko je to ono što žele.
