Iako je to već prilično uhodan sistem, u Švedskoj se uvjek traže bolja riješenja u obrazovanju. Zanimljivo je da nekoliko osoba sa porijeklom iz BiH vode glavnu ulogu u tome, na čelu sa ministricom Aidom Hadžialić, najmlađom ministricom u istoriji Švedske.
Istovremeno je obrazovanje u njihovoj domovovini primjer za izučavanje – kakvo obrazovanje ne smije biti!
Trinaest ministarstava obrazovanja u državi koja ima stanovnika kao jedna opština u Londonu izgleda kao neslana šala onih koji su nabrzinu sklepali Dejtonski sporazum, ali je šala nešto što se kod nas brzo primi, pa je čak i doživjela svoju nadgradnju!
Oni koji su trebali ovdje uvesti reda, koje onako milozvučno zovemo “međunarodna zajednica”, na čelu sa visokim predstavnikom i bezbroj nevladinih organizacija, uspjeli su nam za naše pare izmisliti zločinačke patente kakve svijet nije vidio, ali ih zasigurno niko pametan neće poželjeti “kupiti” od nas!
“Dvije škole pod jednim krovom”!
Šta očekivati od ovog zločinačkog izuma, koji odvaja djecu od najmanjeg uzrasta brojanjem krvnih zrnaca i pravi od njih fašiste, šoviniste i sve što djeca ne bi trebala biti?!
Sva ta silna ministarstva koja svojim poreskim obaveznicima sisaju krv na slamku, nisu za sve ove godine od završetka agresije na BiH, napravila ništa pozitivno u resoru najvažnijem za državu.
Eh, da je samo to! Bilo bi dobro da se nisu trudili pokvariti i ono malo što je valjalo kako bi u datom trenutku zadovoljili političke interese svojih partija, od kojih većina otvoreno mrzi svoju državu!
Pa čemu se nadati u takvom stanju?
Islamska zajednica u BiH, jedina je institucija u koju Bošnjaci imaju najviše povjerenja, pa čini i na ovom području maksimum da oni koji pohađaju njihove škole budu dobri ljudi spremni za sve izazove života.
Oni zlikovci koji su planirali agresiju na našu domovinu, nisu računali da će u nama probuditi želju obnova nekada zatvorenih i zabranjenih medresa i fakulteta koji od prije, ali i sada, proizvode najvažniji resurs na dunjaluku – ljude!
Medrese su posebna priča i sasvim sigurno nešto najbolje što imamo u sferi srednjeg obrazovanja u državi, pa i okruženju.
Iz tih škola izlaze kvalifikovani ljudi i “kvalifikovani muslimani”, koji su spremni za nastavak školovanja na svim univerzitetima svijeta i djelovati pozitivno na svoju okolinu.
Teško da može biti bolji ljekar od onoga koji je prvo završio medresu, pa onda upisao medicinu. Poznajem nekoliko takvih! Tako se može reći i za ostala zanimanja.
Problem nastaje kad ova omladina upisuje iz godine u godinu FIN, koji je takođe fakultet za svaku pohvalu. Taj FIN ima kadar kojeg se ne bi postidio ni čuveni Al-azhar. Mnogo dobra nam je došlo također iz tog fakulteta, ali je izgleda došlo vrijeme da barem privremeno obustavi svoj rad, jer će proizvesti mnoge probleme mnogima, a najviše onima koji ga u teškoj materijalnoj oskudici završe i počnu s njihovom diplomom tražiti obećani posao!
Posla za tolike svršenike FIN-a naprosto nema ni sad, a zamislite šta će biti za deset ili više godina!?
Kad već pravimo usporedbe sa uređenim zemljama dobro je spomenuti kako oni riješavaju problem “viška” određenih zanimanja. Oni jednostavno zatvore te programe školovanja na određeno vrijeme i preusmjeravaju mlade u ona zanimanja koja će biti tražena!
Postavljam pitanje koje će možda naljutiti mnoge ugledne profesore sa FIN-a, od kojih su mnogi moji dobri prijatelji, zar ne bi bilo dobro da program obrazovanja zaustave na neko vrijeme?
Ne bi oni sjedili besposleni i ne bi njih smjeli ostaviti “bez kruha”, ali bi sasvim sigurno bilo dobro to učiniti barem na nekoliko godina. Oni bi mogli pojačati kolege u medresama, gostovati po džematima širom svijeta, koji vape za kvalitetnim druženjima s ulemom, baviti se naukom, prevođenjem i pisanjem knjiga, a ne bismo dobivali svršenike FIN-a, koji će morati jednog dana konobarisati!
Šta se još da primjetiti ako se prave usporedbe u obrazovanju kod nas i u razvijenim zemljama? Izučavanje raznih zanata u BiH se ničim ne stimulira, a onaj ko uči neki zanat osjeća se manje vrijednim od onoga koji izučava pravo ili ekonomiju, iako će zanatlija odmah i uvjek imati posao, a moći će kad bude htio nastaviti školovanje ili još bolje, školovati se dok radi!
Na pisanje ovog članka me navelo poznavanje mnogih divnih mladića svršenika FIN-a koji očajnički traže posao.
Sad već traže po onoj našoj definiciji “bilo kakav posao”, a tako mi Allaha, oni nisu za bilo kakav posao, nego posao dostojan njihovog znanja, koji im niko više ne može dati!
Kad ovom problemu viška svršenika FIN-a dodamo ove koji završavaju sumnjive fakultete po arapskim zemljama, preskočivši osnovno islamsko obrazovanje, onda problem bude još veći.
Nepotizam se pojavljuje tamo gdje ga nikako ne bi smjelo biti i proizvodi revolt mladih ljudi koji su nam vjerovali.
Svršenici FIN-a još nisu počeli osnivati paradžemate, ali ako se ovako nastavi, treba se i tome nadati!
