U Evropi raste popularnost vraćanja obaveznog vojnog roka, ali je regija suviše siromašna za takav korak.
U Evropi je zbog porasta tenzija sve popularnija ideja vraćanja obaveznog služenja vojnog roka, a ni regija ne zaostaje za tim trendovima. Iako su svojevremeno objeručke dočekane vijesti da mladići više neće, predostrožnosti radi, morati provoditi mjesece u uniformama, situacija danas je znatno drugačija.
Sarajlija Zlatan Pećanac bi volio da se obavezni vojni rok vrati, prije svega zbog današnje omladine, “koja nema poštovanja ni prema kome, ni prema čemu”. Prema njegovom mišljenju, nekoliko mjeseci u vojsci bi svima popravilo odnos prema životu, ali i prema drugima. Također dodaje da bi u slučaju nekog novog sukoba za 20-ak godina 90 posto stanovništva bilo potpuno nespremno za bilo koji vid rata.
Sličnog razmišljanja je njegova sugrađanka Amira Hasanović, koja kaže da bi i sama bila spremna ići na obuku u slučaju da se obavezni rok vrati, ali dodaje da bi voljela da vojni rok bude obavezan i za mladiće i djevojke, čega nije bilo u nekadašnjoj JNA.
Prema njenom mišljenju, pogrešno je predstavljena ideja obaveznog služenja vojnog roka.
“Smisao vojske nije ratovanje, nego očuvanje mira i reda. Samo ovdje kod nas, nakon svih ovih događaja, mi smo malo zamijenili teze”.
Hasanović dodaje da se u Bosni i Hercegovini prilično izgubio i osjećaj patriotizma, što je otežavajuća okolnost. Obavezni vojni rok bi mogao pomoći u promjeni te svijesti, a nije na odmet mlade naučiti redu i disciplini.
“Jer kad voliš svoju zemlju, želiš da je tvojoj zemlji dobro i služenje vojske osjećaš kao sveti čin”, kazala je ona.
Podrška vojnom roku
Slično razmišljanje vlada i u susjednim zemljama. Tako je anketa Agencije za istraživanje javnog mnijenja Open Source u Srbiji pokazala da je više od 61 posto ispitanika za vraćanje obaveznog vojnog roka. Od toga je za bilo 68,8 posto muškaraca i 55,1 posto žena, kazao je Pavle Đokić, direktor Open Sourcea.
Anketa je pokazala da je u podjeli po starosnim grupama dvije trećine ispitanika u svakoj kategoriji odgovorilo pozitivno na postavljeno pitanje. Od toga, u kategoriji od 20 do 29 godina je čak 65,1 posto ispitanika iskazalo želju za obaveznim vojnim rokom. Najmanje interesa je bilo u kategoriji onih između 12 i 19 godina, gdje je ta odgovorilo 54,7 posto muškaraca.
U Hrvatskoj je interes bio nešto manji, ali je i tamo 52 posto ispitanika bilo za vojni rok, prema istraživanju EduCentra.
Vojni analitičar Neven Kazazović navodi da bi bilo dobro da se vrati obavezno služenje vojnog roka. Iako ne vjeruje da će u skorije vrijeme biti rata na području bivše Jugoslavije, dodaje da se u našoj relativnoj blizini, prije svega oko Ukrajine, dižu tenzije koje bi mogle imati posljedice i po Zapadni Balkan.
On ocjenjuje da su današnji ratovi izuzetno kompleksni, tako da je nužno obučiti nove generacije, koje bi u slučaju napada mogle da odgovore odbrambenim zadacima. “Mala zemlja kao BiH sigurno neće pokušati nekog napasti, ali moramo biti spremni da se branimo”.
Osim što bi bili u stanju braniti zemlju, regruti bi se naučili redu i disciplini “nečemu što očigledno nedostaje novim generacijama”, ali bi imali priliku i nešto zaraditi, što nije zanemarivo u ovakvoj ekonomskoj situaciji, dodaje Kazazović.
Prema komentarima na raznim internetskim portalima, ali i prema mišljenju analitičara, velika nezaposlenost je jedan od velikih motiva za vraćanje vojnog roka.
Zarada od vojske
Ekonomski analitičar Erol Mujanović je tako kazao da bi vojska svakako dobrodošla da se nekoliko hiljada ljudi “makne” sa biroa za zapošljavanje ili sa tržišta rada.
“U današnjoj situaciji i imajući u vidu tešku ekonomsku situaciju u Bosni i Hercegovini, mnogi bi išli u vojsku da imaju pokrivene osnovne životne troškove, i naravno da ostvare određene prihode”, kazao je on. I u ostatku regije je situacija prilično jednaka.
Ideja o reaktiviranju obaveznog vojnog roka nije nova u Hrvatskoj i Srbiji. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je javno iskazala želju za aktiviranje ročne vojske, što je našlo na pozitivnu reakciju među velikim dijelom političara, a i u Srbiji su u više navrata političari iskazivali naklonost toj ideji.
Međutim, osim u slučaju velike nužde, ta ideja teško da će se realizirati, smatra vojni analitičar iz Srbije Aleksandar Radić. Razlog za to je jednostavan – zemlje regije su previše siromašne da si priušte takav trošak.
Dovoljno je pogledati godišnji budžet Oružanih snaga Republike Hrvatske, koja za 16.000 zaposlenika, od kojih je 14.500 vojnih lica, izdvaja nešto više od 456 miliona eura godišnje, da se shvati koliko bi porasli troškovi sa obaveznim vojnim rokom. U zadnjoj godini obaveznog vojnog roka, 2007, izdvojeno je 486 miliona eura. Oružane snage BiH sa gotovo 9.000 uposlenika, od čega je otprilike 4.000 vojnika, uz Ministarstvo odbrane državu godišnje koštaju nešto više od 148 miliona eura.
Kada se na to dodaju troškovi novih uniformi, infrastrukture, troškova obuke, izdvajanja za plate regruta, hranu, smještaj… teško je zamisliti da ovako siromašne zemlje to sebi mogu priuštiti, dodaje Radić.
“Dovoljno je pogledati samo obuku šofera u vojsci. Zamislite koliko goriva treba potrošiti na obuku jedne osobe. A pokretanje bilo kakvog vojnog sredstva je izuzetno skupo. Gotovo je nemerljivo utvrditi koliko bi porasli ti troškovi obaveznog vojnog roka.”
Rast tenzija
Dodatni problem je, kaže, kompleksna situacija u regiji, gdje bi vraćanje vojnog roka u jednoj zemlji dovelo do rasta tenzija i kaskadne reakcije susjeda, zbog svih dešavanja devedesetih godina prošlog stoljeća.
Radić govori da je služenje vojnog roka pomalo idealizirano od starijih generacija, a teško da bi vojska bila rješenje za nezaposlene. “Prosečna plata profesionalnog vojnika u Srbiji je oko 250 eura. Sigurno bi regruti zarađivali manje”.
Zagovornici vojske imaju i druge razloge za takav stav.
“Često se kod nas uvođenje vojnog roka opravdava prirodnim nepogodama. No, umjesto rukovanjem oružjem, onda se može mlade ljude novačiti u Civilnu zaštitu te ih u kraćem vremenskom roku podučavati vještinama i znanjima nužnim za pomoć i spašavanje”, ocijenio je Denis Avdagić, vojni analitičar iz Hrvatske.
On dodaje da ukoliko postoje procjene kako će sigurnosne prijetnje jačati, vojni rok je jedno od rješenja.
“Teško je spekulirati da li je prvotna ideja o restituciji nikad posve ugašenog nego samo suspendiranog vojnog roka u Hrvatskoj bila doista ozbiljna ideja ili samo preispitivanje. Slanje svih mladih muškaraca u vojsku svakako košta, a ako to gledamo pod činjenicom da Hrvatskoj ne manjka broj onih koji žele isti dragovoljno služiti, onda se moramo zapitati da li je to nužno. Opet, u svjetlu procjena prvenstveno dugoročnih sigurnosnih prijetnji. Ukoliko takve prijetnje postoje novac se jednostavno mora naći. Sigurnost je, kao i zdravlje, imperativ. Sve manje važne proračunske stavke se gase ako je ugrožen mir”.
On dodaje da je, ipak, u trenutačnim budžetskim okolnostima, luksuz obaveznog vojnog roka teško priuštiv.
“Pogotovo u svjetlu stalnih najava rezanja rashodovnih stavki koje obično zahvataju upravo vojsku”.
