Naša današnja priča vraća nas u prvi dan decembra 1981., kada se na Korzici srušio avion Inex-Adrije iz Ljubljane, pri čemu je poginulo 180 ljudi. Niti jedan putnik ni član posade nije preživio ovu strašnu nesreću.
Bila je to najveća katastrofa jugoslavenskog zrakoplovstva do tada. Avio super DC9-80 udario je u planinu San Pietro, udaljenu 30-ak kilometara od glavnog grada Korzike Ajaccia, dok je kružio čekajući dozvolu za slijetanje. Dugo se istraživao uzrok nesreće.
Prema francuskim izvorima, moguć izvor nesreće je, navodno, bila nedovoljno opremljena radarska služba na aerodromu u Ajacciu. Do nesreće je došlo, najvjerovatnije, zbog nesporazuma u komunikaciji između posade i kontrole leta. Avion je u 7.52 ujutro udario lijevim krilom u planinu San Peiro na visini od 1.364 metra i tako oštećen prešao još 700 metara. Zatim je udario u brdo i srušio se. Da je avion letio samo dva metra više iznad vrha San Pietro, katastrofa bi bila izbjegnuta. Spasioci su se uspjeli do mjesta nesreće probiti tek oko 16 sati, opisuje “Glas Istre”.
Avion DC9-80 bio je tada posljednja riječ tehnike, star tek godinu dana, s oznakom “super”. Bio je opremljen automatiziranim uređajima za letenje. Pri opterećenju od 63 tone, domet letenja bio mu je 3.300 kilometara. Taj tip aviona do tada nije imao niti jednu nesreću.
Kapetan Ivan Kunović bio je iz Zagreba, a kopilot Franc Terglav iz Ravneg na Koroškem. Putnici su bili mahom Slovenci, jer avion je letio iz Ljubljane za Korziku. Bio je to promotivni let agencije “Kompas”, a avion se s putnicima trebao istog dana vratiti u Ljubljanu s Korzike.
Spisak putnika više je puta mijenjan, jedni su odustajali, drugi su dopisivani. Među putnicima trebali su biti Miroslav Cerar, otac bivšeg premijera Slovenije, proslavljeni gimnastičar i njegova supruga Zdenka. Međutim, jednogodišnja kći Vesna se razboljela i, nakon pregleda kod ljekara, utvrđeno je da ne može na put, što je spasilo život cijeloj porodici.
Iako je to bila velika nesreća, prošlo je mnogo godina, a mjesto pada nije bilo sređeno. Tu su se još nalazila raspadnuta tijela, osobna dokumentacija, stvari itd. Tek se 2008. godine grupa spasilaca, uz dozvolu italijanskih vlasti, probila i očistila ostatke nesreće i pronašla posmrtne ostatke poginulih.
