Izgledalo je kao da spava. Podigao sam mu kapke i odmah mi je bilo jasno da ima teške povrede mozga. Iznijeli smo ga sa sjedišta i položili na zemlju. Dok smo to radili osjetio sam, da čovječe tačno sam osjetio kako mu duša izlazi iz tijela, a ja nisam religiozan. Umro mi je na rukama. Ne, ne mogu da vjerujem. Umro mi je na rukama čovječe…
” Ovim je riječima neurohirurg Sid Watkins opisao trenutke koji su se desili na današnji dan prije 23 godine. Dan kada je otišao Ayrton Senna.
“Prokleti vikend” Formule 1, 30. aprila i 1. maja 1994. godine odnio je dva života. Prvo je tokom kvalifikacione utrke nastradao austrijanac Roland Ratzenberger.
Senna je u svoj bolid stavio austrijsku zastavu, želeći da na kraju utrke oda počast nastradalom kolegi, ali nije dočekao podij, niti kraj utrke.
Kobna staza Autodromo Enzo e Dino Ferrari, na kojoj se vozila utrka za Veliku nagradu San Marina, odnijela je po mnogima najvećeg vozača Formule 1 u historiji ovog sporta.
Sennina smrt doživljena je kao prava nacionalna tragedija u Brazilu. Brazilska vlada je nakon smrti proglasila trodnevnu žalost, koja se i danas, 23 godine poslije, poštuje i obilježava.
Na sahranu mu je došlo, vjerovali ili ne, tri miliona ljudi, koji su preplavili ulice njegovog rodnog grada Sao Paola. Sahranu je prenosila brazilska državna televizija, a Sennina porodica zabranila je vlasniku Formule 1 Berniu Ecclestoneu dolazak.
Bio je i ostao jedan od najvećih, a po mnogima i najveći pilot Formule 1 u historiji ovog sporta. Način na koji je on vozio bio je “ples sa smrti”, jer ući u krivinu pri brzini od 280 kilometara na sat i pri tom i ne pomisliti na kočnicu se ne može drugačije opisati.
U deset godina je Senna osvojio tri naslova, ostvario je 41 pobjedu i 65 pole positiona.
Prvu pobjedu je ostvario na VN Portugala u kišnim uslovima. Godinama kasnije, Senna će upravo zbog svojih majstorija po kiši steći nadimak ”Kišni čovjek”.
Dok je mnogima 1. maj sinonim za praznik rada, drugima je jedan od najtužnijih dana u godini. Dan kada je otišao Ayrton Senna.
