Jovanka Broz (89) primljena je juče u Urgentni centar nakon lakšeg infarkta i nalazi se u šok-sobi pod budnom pažnjom ljekara, a posjetili su je premijer Ivica Dačić i ministar Rasim Ljajić. Međutim, veći problem predstavljaju ozbiljne otvorene rane na grudima koje su tek juče otkrivene, što ukazuje da je Jovanka krila svoje probleme od javnosti i ljekara.
Jovanka je dovezena u veoma teškom i polusvjesnom stanju na odjeljenje reanimacije. Na tijelu i grudnom košu imala je teške rane koje toliko dugo nisu liječene da je organizam počela da hvata sepsa.
– Odmah smo pristupili reanimaciji i ljekari se bore za njen život jer je njen organizam na početku sepse. Dovezena je u pratnji dva rođaka, a koliko znamo, duže vrijeme je odbijala da se liječi, tako da je njen organizam u jako zapuštenom stanju – rekao je Lončar.
Premijer države Ivica Dačić došao je u posjetu Jovanki Broz, ali nije davao izjave. Jovanka Broz smještena je u šok-sobi B i uz nju je neprestano Zlatibor Lončar, direktor Urgentnog centra. Prije njega, Jovanku je posjetio i Rasim Ljajić.
U izolaciji
Najpoznatija udovica na Balkanu koja više od tri decenije nakon smrti Josipa Broza Tita živi u nametnutoj izolaciji i u ćutnji koju je tek nekoliko puta prekinula posljednjih godina, metafora je velikog uzleta i ništa manjeg pada. Tragični i surovi životopis ove žene išao je od ljubavnice i supruge moćnog komunističkog vođe, preko zavjerenice koja mu radi o glavi kako je predstavljala Titova kamarila, do zatvorenice u trošnoj dedinjskoj vili bez građanskih prava i bez dokumenata koja su joj vraćene tek prije četiri godine.
Postoji nekoliko verzija kako se mlada partizanka iz Like sa dva ordena za hrabrost i spomenicom upoznala sa Titom, što će joj donijeti slavu, moć i nevolje. Po prvoj, nju je sa još nekoliko djevojaka odabrao Aleksandar Ranković za rad u Titovom kabinetu.
Po drugoj ona je u Maršalat došla kao higijeničarka zadužena za kontrolu hrane i zdravlja osoblja, a prema trećoj pretpostavci ona se na tom mjestu našla kao pulen Ivana Steve Krajačića koji je važio za agenta zloglasnog NKVD-a, zbog čega su kasnije stigle optužbe da je ona bila sovjetski špijun.
Sekretarica i žena
Šest godina je provela u Titovoj blizini u nedefinisanoj ulozi saradnice i ljubavnice, da bi 1952. godine poslije tajnog vjenčanja u Iloku ona postala prva dama Jugoslavije.
“Tito je za nju bio partijsko i ratno božanstvo kojem su svi bili dužni da se žrtvuju, a ona je bila žena koja je spoznavala Tita kao muškarca i sve se predanije zaljubljivala u njega. Riješena, ako treba, da sagori i svene, neznana i nepriznata, kraj božanstva o kojem je sanjala i kojem je jedino mogla pripadati, kad ju je već odabrao”, zapisaće Milovan Đilas u knjizi “Druženje sa Titom” konstatujući da se Jovanka našla “na visinama koje nije sama osvojila”.
Na tim visinama bila je istovremeno žrtva precijenjenosti sopstvene uloge i dvorskih spletki, mržnje i podmetanja u cilju ostvarivanja ambicija raznih centara moći koje će se naročito pojačati kako je maršal stario, a Jovanka ga uzimala u zaštitu. Međutim, Titu je ona predstavljana u sve crnjem svjetlu, kao neko ko mu radi o glavi, sprema pučeve i zavjere, kadrira…, njihov odnos je postao tema sjednica najviših državnih organa, da bi se veza neformalno završila u proljeće 1975. godine, kada se Tito preseljava u Bijeli dvor, a Jovanka ostaje u Užičkoj 15.
Odatle će je krajem jula 1980. godine, nepuna dva mjeseca poslije Titove smrti, uz poniženje, maltretiranje i pljenidbu stvari koje joj nikad nisu vraćene, bukvalno izbaciti i preseliti u kuću na Bulevaru mira, gdje je do odlaska u bolnicu provela 23 godine u nekoj vrsti kućnog pritvora, piše blic.
Nije se oglašavala, mučila je sama svoje muke, a javnost je mogla vidjeti samo jednom godišnje kad bi se o godišnjici Titove smrti nakratko pojavljivala na njegovom grobu. I tek kada je, kako je primjetio Đilas, “zapala među odbačene i unesrećene, počele su da se javljaju naklonosti za nju”, pa će joj tako poslije gotov 30 godina biti vraćeni lična karta i pasoš.
“ E, sad mogu da putujem”, našalila se tada visprena Ličanka sa ministrima Ljajićem i Dačićem koji su joj uručili dokumenta.
Neprijatelji JHG
Ona je glavne krivce za svoju zlehudu sudbinu vidjela u bivšem šefu jugoslovenske policije Stanetu Dolancu i generalu Nikoli Ljubičiću:
“Oni su Titu pod vrat prislanjali pištolj i tražili da se razvede od mene, ali on nije pristao po cijenu života. Bila sam smetnja, prije svega, Dolancu, a dobrim dijelom i Ljubičiću, u namjeri da preuzmu vlast skrivajući se iza Tita”, rekla je u jednom od rijetkih istupa u javnosti.
O odnosu sa Titom: Tito je mene neizmjerno volio i mnogo poštovao. I ja njega. To je bila obostrana velika i iskrena ljubav. Ujutro mi je kuhao kafu, volio je da me iznenadi, da mi nešto lijepo kupi. Tito je toliko bio navikao na mene da bez mene, kako god to hoćete da shvatite, jednostavno nije mogao. Znao je da sam njegov oslonac u svakom pogledu. Nije se libio da mi pokaže emocije, koliko mu značim.
