Najpoznatiji brodolom na svijetu uzrokovan je zalutalom santom leda u koju je plovilo kompanije Red Star line udarilo u 23:40 po brodskom vremenu. Svoje prvo putovanje Titanic je okončao na dnu Atlantskog okeana.
Danas znamo da su članovi posade pokušali manevrima izbjeći veliku santu, ali je zbog kasnog uočavanja ona okrznula lijevu stranu broda. Nakon toga je počelo sporo potonuće koje je trajalo dugih 2 sata i 40 minuta.
Smatra se da su članovi posade u toku plovidbe dobili šest upozorenja o blizini santi leda. Nažalost, Titanic je doživio najgoru moguću sudbinu.
Svi putnici koji su pomoć zatražili skakanjem preko palube u ledeni okean umrli su od hipotermije, a brod Carpathia je na mjesto nesreće došao kasno – tek sat i po nakon potonuća.
Spasilački čamci na Titanicu nisu bili dizajnirani kao stalno boravište do dolaska većih brodova nego samo kao prevozno sredstvo koje bi se nakon izlaska putnika vratilo po druge unesrećene. Zbog činjenice da je Carpathia zakasnila, većina putnika umrli su od smrzavanja čekajući na spašavanje.
Gnjev zbog potonuća ubrzao je stvaranje jedinstvene organizacije koja će postaviti standarde za sigurnosne mjere na brodovima. Dvije godine kasnije potpisan je SOLAS, međunarodni sporazum o sigurnosti na moru. Njegova pravila danas poštuju sve pomorske države svijeta.
Ekspedicija obavljena 1985. godine locirala je olupinu broda, nakon čega je ponovo rođena legenda o “nepotopivom brodu” i jednoj od najvećih katastrofa u ljudskoj historiji.
