Navodeći činjenicu da je naša kinematografija na koljenima zbog čega se jedva jedan film godišnje snimi, ugledni britanski “The Economist”, u uvodu analize filma “Quo vadis, Aida” Jasmile Žbanić, sugerira svojim čitateljima da obavezno pogledaju ovu priču o genocidu u Srebrenici, nakon čega će im tada biti jasno zašto je holivudski filmski magazin “Variety” smatra ozbiljnim kandidatom za Oscara.
Jasmila Žbanić, koja piše i režira, govori o Aidi, prevoditeljici UN-a u propaloj enklavi Srebrenica tokom bosanskog rata, ističe “The Economist”.
– Drama je uvjerljiva i važno je ispričati ovu priču. Ako film osvoji Oscara, to može utjecati na način na koji se Srebrenica pamti širom svijeta. Žbanić se nada se da će se suprotstaviti poricanju zločina: neki Srbi ili vjeruju da je genocid u Srebrenici pretjeran ili, još gore, veličaju ono što se dogodilo. Mladen Grujičić, srpski gradonačelnik Srebrenice, poriče da su ubistva bila čin genocida. Kao rezultat toga, Žbanić i njen produkcijski tim zaključili su da je previše opasno snimati u gradu i umjesto toga koristili su takozvani kamp Heliodrom u Mostaru, gdje su Hrvati tokom rata držali zatvorenike Bošnjake. Mnogi su bivši zatvorenici bili među statistima filma, navodi se u analizi.
U tekstu se navode i nesuglasice koje je Žbanić imala s Hasanom Nuhanovićem čija je priča bila inspiracija za film.
Iako je knjiga gospodina Nuhanovića bila važan izvor nadahnuća, prirodnije je bilo da je središnji lik žena.
– Shvatila sam da je krajnja bol genocida bol majki – istakla je Žbanić, a prenosi “The Economist”.
https://www.dailymotion.com/video/x7yqgld
https://www.dailymotion.com/video/x7yqgle
