Siromaštvo, nizak stepen obrazovanja, veoma mali broj zaposlenih, neadekvatni stambeni uslovi – samo su neki od uzroka teškog položaja Roma i Egipćana kao najugroženijih i najmarginalizovanijih manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori.
Kako to zvuči u svakodnevnom životu zabilježili smo u najvećem romskom izbjegličkom naselju u Budvi – Palestini.
Ne zna se kada je teže živjeti u Palestini – ljeti kada uzavru divlje deponije smeće i kanalizacija na preko 40 stepeni, ili zimi kada barake prokišnjavaju, a struje nema.
Stanari Palestine nijesu zadovoljni pomoći koju dobijaju. Bojan Dobrljanin iz Crvenog krsta kaže da ta organizacija planira popravku krovova u Palestini.
“Sada trenutno radimo na obezbjeđenju materijala, koliko je u našoj mogućnosti, kako bi pokrili barake. Mi smo već to radili prije 4 godine međutim, dosta su barake i dotrajale. Trenutno smo fokusirani na to. Inače, ima i drugih zahtjeva u vidu pomoći u ljekovima, imamo i dva asmatičara i radimo na toj vrsti pomoći”, navodi Dobrljanin.
Prema zvaničnim brojkama, trenutno u Palestini ima 37 porodica sa 168 članova. Zaposleno je samo 22. Kažu da ih se društvo sjeti samo oko Nove godine. Pojedine organizacije donose paketiće za djecu no, sadržaj tih poklona ne može zadovoljiti osnovne životne potrebe.
Više od polovine stanovnika Palestine je nepismeno. Samo 11 djece pohađa školu a samo jedan stanovnik je upisao fakultet. Iako se kaže da je obrazovanje besplatno, za školovanje djece treba puno novca kojeg stanovnici Palestine nemaju.
