Tokom ramazanskih večeri, osvijetljenu, tužnu zelenu dolinu sa 6.652 bijela nišana u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, narušava ezan mladog Amera ef. Muminovića, koji u musali ovog kompleksa ovoga ramazana predvodi teravih-namaze.
Mladi i stari
Na teravije ovdje dolazi mladi, stari i srebreničke majke, koje kažu da im klanjanje teravija i bilo kojeg namaza pored bijelih nišana, osjete nekako olakšanje i osjećaju se da nisu same.
Kuća majke Mejre Đogaz stotinjak je metara od Memorijalnog centra te je to razlog što ne propušta nijednu teraviju. Kaže da ima majki koje putuju po nekoliko kilometara, ali su redovne na teravijama.
– Svaki dan umire nam po jedna majka, kao i stotine žena do sada, umru od tuge za svojim najmilijim. Sve nas manje ima koje idu na mezarja svojih najmilijih i obilaze brojna stratišta i masovne grobnice u Podrinju – s tugom govori Đogaz.
Svakodnevna tuga
Tima Gabeljić kaže da su mnoge majke ukopale po kost, dvije…
– Ali, nama majkama koje smo ostale željne svoje djece zadovoljstvo je da imamo i njihov mezar, da imamo gdje otići kad smo same. Mnoge majke rekle su da žele što prije umrijeti, da budu sa svojom djecom. Jer nama je svaki dan tuga i patnja – kaže Gabeljić.
Fazila Efendić, predsjednica Udruženja „Srebreničke majke“, jedinog koje djeluje u gradu genocida, kaže da se u sve muke upetljala i epidemija koronavirusa i niko nikom ne ide.
Bez zajedničkih iftara
– Ne možemo kao ranijih godina uz pomoć humanih ljudi i donatora organizirati zajedničke iftare i družanje na kojima nas je bilo više od 200 srebreničkih majki i drugih zvanica. Zbog ograničenog broja ne možemo organizirati ni privatne iftare, jer kako pozvati mali broj majki, a veći izostaviti. Ne možemo u posjetu i iftar pozvati ni naše sestre iz Udruženja „Žene u crnom“ iz Beograda – jada se Efendić.
