Posljednjih dana, prema izvještaju mađarskih i srpskih službi, kosovski Albanci tek pojedinačno prelaze šengensku granicu dvije zemlje, mada je mađarska policija nedavno ponovo uhvatila grupu od dve stotine ljudi. Niko sa sigurnošću ne može reći da li je talas izbjeglica minuo ili se radi samo o zatišju.
No srpski političari nisu propustili priliku da poentiraju udesno. Tako je ministar unutrašnjih poslova Stefanović rekao da činjenica da mnogo Kosovara traži srpski pasoš znači da oni priznaju Srbiju kao svoju državu. „To je besmislena politikantska izjava u koju ne vjeruje ni onaj ko ju je izgovorio“, kaže Teofil Pančić. „I građanima Srbije je iz nedavne prošlosti sasvim dobro poznato da neki pasoši vrijede više od drugih jer vam omogućavaju da se slobodnije krećete bez viza. Kao što su se građani Srbije upinjali da dobiju pasoše zemalja EU – poput susjedne Hrvatske, Mađarske ili čak Bugarske – onda nema ništa čudno u tome da Albanci sa Kosova hoće pasoš Srbije.“
Dok su desetine hiljada kosovskih Albanaca trčale preko granice, mediji u Srbiji su zabavljali javnost i raznim teorijama zavjere. Iako kaže da ne bi da bude „balkanski teoretičar zavjere“, srbijasnki komesar za izbjeglice Vladimir Cucić postavlja niz pitanja na koja nema lakog odgovora: kako to da su danima hiljade Albanaca ilegalno prelazile granicu, da bi odjednom broj pao na nekoliko ljudi dnevno? Kako da među izbjeglicama nema, ili jako je mali broj pripadnika manjina, recimo Srba, Roma, Bošnjaka, Goranaca, Turaka? Zašto je jedan Albanac samo nekoliko nedjelja ranije zakupio hotel na Paliću? „Na Kosovu je nažalost velika mogućnost usmjeravanja humanog resursa na štetu upravo tog humanog resursa“, kaže Cucić. Njegova teorija: Neko u Prištini namjerno stvara problem, da bi onda od EU tražio Beli šengen. Sličnu je tezu zastupao Dragoljub Žarković u uvodniku prethodnog broja „Vremena“. Iako u najmanju ruku kreativna, ova teorija dobila je potvrdu kada je više kosovskih političara proteklih dana zaista tražilo bezvizna putovanja od Brisela.
Dio javnosti bio je iznenađen i lakoćom sa kojom se pretrči iz jedne države u drugu. Vladimir Cucić kaže da širom Evrope – pa i u Srbiji – granice sada čuva policija, što nije ni prineti ranijoj bezbjednosti koju je pružala vojska. „Policajac mora da se nađe na tačno tom mjestu u tačno tom trenutku kada neko prijelazi samu granicu – priznaćete, to je veoma rijetko, nemamo policajca po glavi stanovnika. “Još dodaje da su mogućnosti srpskih vlasti veoma ograničene, da „Srbija može samo da izda preporuke, a one su nikakve. Svode se na to da se mađarske kolege obavjeste o kretanju grupa. Ne možete nikome ograničiti slobodu kretanja.“
Ipak, neće biti da je sve jednostavno. Čak je i srbijanski ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović, u razgovoru sa resornim kolegama iz Mađarske i Austrije, ustanovio da postoje švercerske bande i razni drugi asistenti u krivičnom djelu ilegalnog prelaska granice. U tom slučaju je pitanje zašto taj eventualni lanac krijumčarenja ljudi nije razotkriven? I koliki je udio srpske policije u čitavoj priči? Reporterka DW-a je u jednostavnoj vožnji od Ašathalona do Subotice čula priče taksista koji za velike pare voze Albance do same granice i izvještavaju o korumpiranim srpskim policajcima koji su za 100 evra po osobi spremni da okrenu glavu. Zašto to do sada nije ispitano?
Ukoliko se sve odigra prema najavama njemačkih i austrijskih političara – naime da ogromna većina zahtjeva za azil bude relativno brzo odbijena – onda će granični pojas sjeverno od Subotice uskoro biti mjesto saobraćajnih gužvi, ali u smjeru juga. To se zvanično zove readmisija i to po sporazumu koji Srbija već osam godina ima sa Evropskom unijom. Ko god da je u EU ušao sa teritorije Srbije onamo se i vraća, pa je onda na srpskim vlastima da vide šta će. Cucić kaže da je readmisija za Srbiju postala bussines as usual, rutinska stvar, te da će svi biti vraćeni u mjesto boravka. Ipak, on misli da ovo nije posljednji talas azilanata u pokušaju: „Oni će dobiti zabranu ulaska u Uniju i poslije će isto kao naši drugovi Romi za par hiljada dinara da promjene ime i prezime i izvade nove putne isprave i pokušaju sve ponovo.“
