Svjedoci smo da naše društvo, pogotovo naše Bošnjačko društvo prolazi kroz opasnu tranzicijsku krizu u svim segmentima. Mi smo naš odgoj sveli na ocjenu, ucjenu i prepuštanje drugima da odgajaju ono zašto smo mi zaduženi.
Prva teza koju ću pokušati razraditi u ovom tekstu jeste komparacija između dosadašnjeg i sadašnjeg odgoja, te na kakvom odgoju trebamo raditi za budućnost. Sve teorije o odgoju se baziraju prije svega na vrijeme i mjesto u kojem se implementiraju. Ako i malo znamo o islamu jasno nam je da je islam univerzalna vjera za svako vrijeme i mjesto i s toga je nedopustivo da se teorija o savremenom odgoju djeteta i mladog čovjeka bazira na idžtihadu (intelektualni doprinos u rješavanju nekog pitanja) uleme koja je živjela prije hiljadu i više godina. Islam ima svoje neiskrivljene i čiste izvore; Kur’an i sunnet i to je nešto što ne može biti promjenjeno, a sve ostalo se može, a nekada i treba mijenjati. Idžtihad savremene uleme u pitanju odgoja treba biti fokusiran na Kur’an i sunnet, te na situaciju i vrijeme u kojem živimo i treba biti fokusiran na krucijalne potrebe društva, a ne na već odavno rješene stvari. Kada otvorimo biografiju jednog od najvećih pravnika Islamskog zakonodavstva imama Šafije, r.a., primjetit ćemo da je njegovo preseljenje iz Iraka u Egipat imalo za rezultat da je promijenio kompletna pravna stajališta koja je imao u Iraku osim nekoliko pravnih pitanja. Ovaj podatak nam govori da je neophodan idžtihad u odgoju i da je neophodno da se islamski učenjaci i svi ostali pozabave ovim, jer za validan i uspješan odgoj mora postojati ista takva teorija koja će mu prethoditi. Nemojte razumjeti da na bilo koji način diskreditiram ogroman trud i veličinu uleme koji su živjeli u vremenima iza nas, ali bi bilo previše kada bi istoj toj ulemi dali pravo da njihovo mišljenje utemeljeno na idžtihadu bude validno do Sudnjeg dana.
Povijest može biti od pomoći, ali se teorija islamskog odgoja mora temeljiti na izvorima islama i na temelju potreba današnjih muslimana. U jednom izvanrednom tekstu rahmetli Alije Izetbegovića, Odgajamo li muslimane ili poltrone, koji je objavljen u Preporodu 1971., a možete ga pronaći na web portalu godine on je napisao: „Psihologija, o kojoj je riječ, ima više aspekata. Jedan od njih je uvijek ponovna priča o prošlosti. Našem mladiću ne govore šta islam treba biti, nego šta je nekada bio. On zna za Alhambru i davna osvajanja, za grad iz “hiljadu i jedne noći”, biblioteke u Samarkandu i Kordobi. Njegov duh stalno okreće slavnoj prošlosti i on počinje živjeti od nje. Prošlost je, naravno, važna. Ali danas je korisnije popraviti dotrajali krov skromne džamije u svojoj mahali, nego znati nabrojati sve veleljepne džamije što ih sagradiše naši davni preci. Čini se da bi trebalo spaliti svu tu slavnu historiju, ako ona postaje utočište za uzdisanje i život od uspomena. Bilo bi bolje porušiti sve te velebne spomenike, ako je to uslov da konačno shvatimo da se ne može živjeti od prošlosti i da je potrebno da i sami nešto uradimo.“
Ako pogledamo izazove današnjeg mladog čovjeka moramo se složiti da su ti izazovi zaista ozbiljni i veliki, ali ujedno i negativni. Različiti party-i, zabave, ekskurzije, druženja… mladog čovjeka jednostavno primoravaju da se druži sa ljudima koji veoma negativno i zlonamjerno koriste pomenute ceremonije i događaje. Dobro, neko želi da profitira uništavajući život mladih ljudi; prodaju drogu da bi zaradili, prave partije da bi prodali alkohol i zaradili, izrađuju različite modne kreacije neprimjerene odjeće da bi zaradili… i sve to je istina. Istina je isto tako da svjetska mafija i određeni svjetski pokreti koji ne biraju sredstva da upravljaju ljudima, pa tako od mladih ljudi prave ovisnike o različite gluposti kako bi lako i jednostavno upravljali njihovim životima i bili sigurni da im od njih ne prijeti nikakva konkurencija. Ali, sa druge strane, isto tako je tačno da mi, koji se s pravom smatramo da smo na Pravom putu, nemamo adekvatne alternative za te mlade ljude. Naše institucije, od političkih, vjerskih i kulturnih veoma primitivno i do kraja neorganizirano pristupaju problemu odgoja mladih ljudi. Većinu aktivnosti za mlade ljude organiziraju birtije, klubovi, kafane, udruženja i organizacije kojima je interes isključivo novac, zarada i zabava.
Islamski imperativ i potreba društva
Islam je pokazao da je u mogućnosti da ponudi rješenja za sve probleme samo da ga treba konsultovati i da ga treba slušati. Allah Uzvišeni hvali najbolju generaciju u povijesti čovječanstva, ashabe Božijeg Poslanika, kada ih zbog njihovog veličanstvenog odgoja i prekrasnog pristupa životu proglašava najboljom generacijom svih vremena: „Vi ste najbolja generacija koja se ikada pojavila. Tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.“ I da se razumijemo, to što su oni bili najbolja generacija nama može biti stimulans ili propast. Stimulans da nas motivira da postanemo i mi uspješna generacija, ili propast tako što ćemo se hvaliti da imamo takve pretke, a da ni korak prema njima učinili nismo.
Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: „O vjernici, čuvajte, zaštitite i pazite sebe i svoje porodice od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti.“ Kur’anski imperativ kojim Allah, dž.š., direktno naređuje sljedbenicima vjere da odgajaju, a time da čuvaju sebe i svoje porodice od djela koje vode ka džehennemskoj vatri. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Ko odgoji dvije kćerke i brine se o njima sve dok se ne udaju, doći će na Sudnji dan i biće blizu mene (u Džennetu) kao što su ova dva prsta (kažiprst i srednji prst). Zatim ih je sastavio.“ (Muslim)
Naravno, kada bi išli detaljno i govorili koliko je u izvorima islama direktno i indirektno zastupljena ova tema, otišli bi predaleko i za to postoje knjige i djela koja o tome govore. Osnovni cilj islama je duhovni, vjerski i ljudski odgoj. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: „Uspio je onaj ko se očisti.“
U velikoj zabludi je svako onaj ko misli da savremeni čovjek u sjaju materijalnih dostignuća može funkcionisati normalno bez duhovnog, vjerskog i pravog ljudskog odgoja. Čovjek je napravio atomsku bombu u „mirovne svrhe“ pa je taj isti neodgojeni čovjek iskoristio materijalni napredak atomske bombe i poubijao pola miliona ljudi. Iluzorno je očekivati bilo kakav ozbiljan napredak bez odgojenog i moralnog političara, ekonomiste, imama, profesora, intelektualca… itd.
Jedini školski predmet koji se direktno bavi teorijom odgoja jeste Vjeronauka. Jedan mali broj ljudi koji se protivi postojanju Vjeronauke u školama nije ni svjestan koliko Vjeronauka doprinosi formiranju jedne moralne ličnosti. Ne ukradi, ne budi nepošten, ne budi neiskren, interes zajednice je ispred interesa pojedinca… sve to i mnogo drugih stvari, kroz različite metode, nastavnici Vjeronauke usađuju vrijednosti od opšteg značaja za pojedince i zajednicu.
Rješenje je u odgoju
Bošnjaci trebaju poraditi na tome da reaktiviraju pitanje odgoja kroz sve svoje institucije i kroz sve programe, da odgoj bude na prvom mjestu, kroz raznolike i učinkovite metode. U idućem periodu neophodno je uraditi sljedeće:
Raditi na osiguranju što boljeg ambijenta za zdrav odgoj. Ne smijemo dozvoliti da se moralni, sposobni i odgovorni ljudi povlače iz javnog života i iz institucija koje odlučuju o bitnim stvarima. Ako se to dogodi desit će se da nam nemoralni, nesposobni i neodgovorni ljudi kreiraju ambijent u kojem će živjeti naš mladi čovjek. Tako da je danas sasvim normalno da nekih od naših poglavica u pijanom stanju pozove našu omladinu da se opija, a nakon dva dana ode u džamiju i daje neke svoje priloge slikajući se i prezentirajući sebe kao nekog posebnog muslimana koji brine o njihovim interesima.
Biti dosljedan u odgoju: Mnogi roditelji danas ne mogu da se pomire sa činjenicom da njihovo dijete konzumira alkohol, narkotike, da se neprikladno oblači itd, a sa druge strane isti taj konzumira i alkohol, narkotike i potpuno ravnodušno gleda na neprikladno odijevanje. Allah Uzvišeni osuđuje ovakav pristup riječima: „O vjernici nemojte govoriti ono što ne radite. Kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!“
Pripremiti ozbiljne programe radi što boljeg angažiranja mladih ljudi. Naše obrazovne, kulturne, vjerske i druge institucije moraju napraviti i realizirati tako nešto, umjesto da se vrlo često bave trivijalnim i nepotrebnim sitnicama, da obrate pažnju na odgoj i da mladom čovjeku ponude adekvatnu alternativu za zlo koje ga okružuje. Organizacija ozbiljnih i perfektno osmišljenih sporstkih, kulturnih, zabavnih i naučnih manifestacija, programa i kontinuiranih aktivnosti.
Raditi na unapređenju vlastitog odgoja, jer odgoj je proces koji traje od bešike do motike (groba), kako naš narod kaže. Čuveni njemački pjesnik Goethe je rekao: „Mogla bi se roditi već odgojena djeca ako bi roditelji bili odgojeni.“, pa je s toga iluzorno očekivati odgojenu djecu od neodgojenih roditelja.
Moliti Uzvišenog Allaha, dž.š., da nam pomogne u vlastitom odgajanju i odgajanju drugih. Dova je neprocjenivo blago vjernika, koji to oružje iz svojih ruku nebi trebao nikada ispuštati. „Molite me – Ja ću vam se odazvati“ poruka je Uzvišenog Boga, pa kad molimo za sitnice, što je potpuno opravdano, molimo i za velike stvari, što je zasigurno i jedan imperativ. Jedna od tih velikih stvari je i odgoj.
