Grant je odigrao 17 sezona NBA lige, osvojio je tri naslova prvaka zaredom s Chicagom od 1991. do 1993., a četvrti prsten stavio je na ruku u dresu Los Angeles Lakersa, gdje su glavne zvijezde bile Kobe Bryant i Shaquill O’Neal, prenosi gol.dnevnik.hr.
Grant je povukao neke paralele između Jordana i Bryanta, povodom nedavne afere kada je Bryant poludio na suigrače tokom treninga Lakersa, što je naravno osvanulo na društvenim mrežama, te je progovorio o legendarnom Jordanovom takmičarsko duhu i otkrio neke šokirajuće detalje s treninga Bullsa u to vrijeme. Konkretno, radilo se o sezoni 1989/90.
– Naši treninzi bili su toliko intenzivni zbog toga što bi Phil Jackson, mozak koji je stajao iz svega, stavio Jordana u drugu ekipu. Ja i Pippen bili bi u prvoj momčadi. I onda bi se svašta događalo, kakav je Jordan već takmičar bio, stvarno nestvarno, baš nestvarno… Naravno, sijevali su udarci, bilo je i tuča, ma sretan sam da tada nije bilo društvenih mreža“, smijući se kazao je Grant.
Jordan je znao fizički se obračunati s “malenim bijelcima” Judom Buechlerom i Steveom Kerrom, ubacio se s opaskom voditelj emisije i upitao: “Mislite li na te okršaje?”
“Ne, raspalio je velikog bijelca, Willa Perduea”, odgovorio je Grant, na što je u studiju nastalo ludilo.
“Mrzim što to pričam, ali Will i ja smo i dalje dobri prijatelji pa mi neće zamjeriti. Tipični Phil, imali smo žestok trening, uvježbavali smo akciju, Will je odigrao ‘illegal pick’ na Jordanu. MJ mu je rekao: ‘Will, nemoj to ponoviti’. ‘O čemu pričaš?’ uzvratio je Will, bilo je to tipično za njega. MJ mu kaže: ‘Dobro kad je tako’. Phil ponovi akciju.”
“Klasika, ponovili smo to još dva puta. Opet ‘illegal pick’. MJ došeta do Willa i buuuum! Potegao ga je u glavu. Kraj treninga. Zgrabili smo Willa, nećeš valjda ozlijediti MJ-a. Mislim, MJ se zna brinuti o sebi, ali ipak… I tako, sutradan u zračnoj luci, Will ulazi u avion s veeeelikom šljivom ispod oka“, kazao je Grant i opalio se smijati.
Grantova verzija ove priče poklapa se s onim što je svojevremeno zapisao dugogodišnji kroničar Bullsa Sam Smith u svojoj knjizi “Jordanova pravila”. S time što je on dodao kako je Jordan, nakon što bi se zabio u Perduea, vrištao: “Kako se nikada tako ne postaviš na utakmici?” Smith je zapisao da ga je Jordan dvaput udario posred glave, Perdueu su klecnula koljena, ali nije pao. Što bi bilo da suigrači nisu zgrabili centra Chicaga, nikada nećemo saznati?
Nakon tog incidenta, pisao je Smith, Phil Jackson zatražio je da se stakla u dvorani u kojoj su Bullsi trenirali prekriju zastorom kako se izvana ne bi moglo vidjeti što se događa na treninzima. Grant je priznao da se i sam nekoliko puta žestoko posvađao s Jordanom, jednako kao i Pippen, ali da između njih nije bilo fizičkog okršaja.
“Jeste li ikada razmišljali da ga raspalite?” pitao je voditelj.
“Nisam, iz jednostavnog razlog što bez Jordana ne bi bilo ni naslova“, odgovorio je Grant koji je u fizičkom smislu bio prava “zvjer”.
Doista, kako kaže Grant, sva je sreća da u to vrijeme nije bilo društvenih mreža, jer ono što se danas događa na treninzima NBA ekipe prava je kamilica u odnosu na 80-te i početak 90-tih, kada se igrala puno tvrđa košarka i kada su ligom vladali žestoki momci. Što se sve događalo na treninzima “Bad Boysa” iz Detroita koji su i za vrijeme utakmica nemilice tukli. Jordan to zna najbolje.
I Jordan je znao naletjeti na tvrdu kost u svojoj momčadi. Legenda kaže da ga je Bill Cartwright, centar kamenih laktova, satjerao u kut i zaprijetio mu da će mu polomiti kosti. Razlog? Navodno je Jordan naredio da mu se ne dodaje lopta u posljednje tri minute. Kada je Cartwright shvatio odakle puše vjetar, naprosto je poludio. Jordan je opozvao odluku.
Anegdota koju je ispričao Grant samo će potvrditi već legendarne priče o Jordanu kao košarkašu koji je bio spreman sve učiniti za pobjedu, ponekad teškom čovjeku i karakteru, beskompromisnom takmičenju, vođi koji je, kažu oni koji znaju, uživao u mentalnom i fizičkom slamanju svojih suigrača. Jordanova “žrtva” bio je i jedan od tri najveća hrvatska košarkaša, Toni Kukoč. Nešto stariji ljubitelji košarke prisjetit će se što su Jordan i Pippen radili Kukoču ili što je Dražen Petrović proživljavao u Portlandu pokraj Clydea Drexler i Terryja Portera. Bio je to pravi teror.
Međutim, koliko god to izgledalo okrutno, tako su se kalili šampioni, jer nekada u NBA ligi nije bilo mjesta za “tatine sinove” i “mamine maze”. “Krvava koljena” nije bila samo isprazna fraza. NBA liga prije dvadesetak-tridesetak godina i ovo danas u svemu je kao “nebo i zemlja”. Možda je subjektivno, ali nismo jedini koji tako misle, tada se igrala najbolja košarka, i ne samo u NBA ligi, košarka koja je bila na vrhuncu popularnosti i estetske vrijednosti.
