Na predstavljanju ovog izvještaja rečeno je da je ova grupa, iako trenutno ne broji veliki broj ljudi, potencijalan rizik nacionalnoj bezbjednosti i ustavnom poretku Kosova, ali i samoj islamskoj zajednici na Kosovu.
Ideologija “tekfira”, koja potiče iz Egipta, opravdava nasilje i ubistva nevjernika, čak i samih pripadnika islamske vjeroispovesti koji su po sljedbenicima ove ideologije, nevjernici. Oni odbacuju državu, društvo, uključujući i muslimane koji ih ne slijede.
Ovaj izvještaj takođe ističe potrebu za podvlačenjem crte između liberalnih i konzervativnih praktičara islama i pripadnika “tekfira”.
Autor istraživanja, Shpend Kursani, kaže da pripadnici ove ideologije svu muslimansku populaciju smatraju nevjernicima, što radi i ISIS.
„Oni su takođe protiv svih državnih institucija, policije, vojske, protiv su glasanja, protiv pružanja ruke policajcu ili vojniku, jer si u tom slučaju odmah nevjernik za njih“, kazao je on.
Ova ideologija je predstavljena na Kosovu 2005. godine i to preko imama iz Skoplja, koji su postali žrtve “tekfira’ tokom studija ove ideologije u Egiptu.
„Oni su poprilično dugo djelovali kod nas, a da ih niko nije prepoznao, ni Islamska zajednica Kosova, a ni ostale državne institucije. U pitanju je mali broj imama sa Kosova, uglavnom iz regiona Gnjilana, koji su postali plen tih imama iz Skoplja“, dodao je Kursani.
Naveo je da su nestabilna politika, korupcija, uništenje društvenih vrijednosti, kriza identiteta, slaba ekonomija, siromaštvo, uništeni obrazovani sistem, izolacija gradjana i dr. neki od razloga koji su ekstremnim grupama dopustili da iskoriste takvu situaciju za promociju ove ideologije.
Kako se navodi u izvještaju, pozivi za priključenje Islamskoj državi i predavanja o tekfiru prisutni su u nekoliko džamija u Makedoniji, Albaniji i na Kosovu, ali tekfir se širio i u privatnim prostorijama, stanovima, domovima i sl.
Istraživačka ekipa koja je radila na pomenutom izvještaju imala je direktne kontakte sa bivšim ekstremistima tekfira koji su se vratili iz Sirije, kao i sa ostalima koji su takođe ratovali zbog drugih ličnih uvjerenja.
„Jedan bivši borac iz Kačanika sa kojim smo razgovarali, a koji je proveo tri mjeseca u Siriji, rekao nam je da se nije pokajao što se vratio, ali je kazao i da je bolje uslove imao u Siriji. U Kačaniku mora da razmišlja gdje će da spava, šta će da jede, dok te probleme tamo nije imao“, ispričao je Kursani.
On je kazao da se radi se o mladima koji nisu dovoljno obrazovani i koji su živjeli u teškim uslovima, izolovani od društva, često i od porodice. Skoro polovina onih koji su uključeni u rat u Siriju rođeno je između 1985. i 1999. godine, i većina ima samo srednjoškolsko obrazovanje.
Inače, u izvještaju piše da Kosovo i Bosna i Hercegovina imaju najveći broj boraca u Siriji i Iraku po glavi stanovnika, kada se izvrši poređenje sa 21 državom Zapadne Evrope, uključujući i SAD, Rusiju i Tursku.
Najviše boraca u IS iz BiH i sa Kosova
Ako se uzme u obzir broj boraca po glavi stanovnika muslimanske vjeroispovesti u tim zemljama, Kosovo se nalazi na 14 mjestu, od ukupno 22 države Zapadne Evrope. Do januara je bilo 232 potvrđena slučaja za učešće u ratu u Siriji i Iraku.
Navodi se da je veliki uticaj na predstavljanju ideja i vjerskog konzervatizma imala Saudijska Arabija, ali da to nije glavni razlog za podsticanje na nasilni i vjerski ekstremizam u Siriji.
Izvještaj takođe navodi da zvaničnici Islamske zajednice Kosova nisu ostavili utisak da imaju strogu kontrolu nad vjerskim pitanjima na Kosovu, te da su skandali unutar ove institucije često preusmjerili pažnju Islamske zajednice daleko od vjerskih problema. Izvještaj navodi da je Islamska zajednica često i meta kritika ekstremista koji ovu instituciju smatraju “hipokratskom bandom”, i koji vrše napore da kontrolišu nekoliko džamija na Kosovu gdje mogu kontrolisati svoje sljedbenike.
Dodaje se i da Islamska zajednica nije uspijela da doprinese vjerskom i školskom obrazovanju a koje bi pomoglo boljem shvatanju predavanja imama.
Autor izvještaja, Kursani, smatra da će ovaj izvještaj u velikoj mjeri pomoći policiji i tužilaštvu Kosova a kako bi znali gdje da fokusiraju svoj rad u borbi protiv ove pojave. On je poručio da se mora uspostaviti program za reintegraciju onih koji se vrate sa stranih ratišta, da se hapšenja trebaju desiti onda kada ima jasnih dokaza. Neophodna je i saradnja imeđu državnih institucija, vjerskih zajednica i legitimnih imama.
U MUP-u Kosova potvrdili su da je oko 300 osoba sa Kosova uključeno u rat u Siriji i Iraku, dok je prošle godine uhapšeno nekoliko desetina građana, među kojima su bili i imami, pod sumnjom da su učestvovali u borbama u Siriji i Iraku pružajući podršku ISIS-u i al-Nusri, međunarodno poznatim kao terorističkim organizacijama. Većina njih je međutim oslobođeno.
Fatos Makolli, iz antiterorističke jedinice Policije Kosova, kazao je na konferenciji da je policiji Kosova borba protiv terorizma prioritet, te istakao i saradnju sa makedonskim vlastima u ovoj oblasti, i pored određenih ometanja u policijskim strukturama u ovim zemljama.
Skupština Kosova je u martu usvojila Zakon koji zabranjuje učešće građana Kosova u stranim konfliktima, a koji predviđa zatvorsku kaznu od pet do 15 godina za one koji sudjeluju u stranim sukobima, pozivaju na tako nešto, ili kriju počionioce takvih krivičnih djela.
