S komšijama je klanjao i slušao hutbu posvećenu ovom događaju, koji je uznemirio povratnike.
Složno s komšijama
– Nisam vehabija niti terorista, ja sam državljanin BiH, poštujem njene i zakone RS. Slažem se s komšijama Bošnjacima, ali i Srbima koji su se ovdje doselili i žive na našoj zemlji. Imam građevinsku firmu, radim i kod Srba, katolika, Bošnjaka, ko me pozove. Moram reći da su policijski pretres i ispitivanje u Doboju i Banjoj Luci bili korektni. Kada su vidjeli da od onog zbog čega su me uhapsili nema ništa, pustili su me u Banjoj Luci, ostavili nasred ceste, s jednom kiflom – kazao je jučer Mujo u razgovoru za “Dnevni avaz”, držeći u naručju 12-godišnjeg sina.
Njegova supruga Lejla kaže da je još u šoku, ali da nema razloga da se ičega boji.
– Punih 36 sati o suprugu nisam znala ništa, plašila sam se da mu se šta nije desilo. Hvala Kotoranima što su ga dočekali. Mi se svi znamo, ovdje smo se vratili 2001. godine na porušeno ognjište. Nikada se ni s kim nismo mrzili. Našu djecu sam rodila u Doboju, odgajamo ih u vjeri i šta je tu loše. Ne znam kome smetamo – kaže Lejla Žilić.
Stalne kontrole
Kotorani su se jučer, vidno zabrinuti, okupili u dvorištu Muje Žilića. Tu su bili Muhamed Spahić, dugogodišnji predsjednik MZ Kotorsko, Asim Đuherić, borac za zemlju Kotorana koja je uništena eksploatacijom šljunka, Ismet Bečić.
– Mi smo, otkako smo se vratili, pod nekakvom policijskom kontrolom. Zbog otete i uništene zemlje, 73 puta smo mirno protestirali i svaki put su na nas motrili kordoni policije. Taman se oporavimo i počnemo normalno živjeti, a oni nam opet mira ne daju – priča Đuherić.
Gdje su lideri
Ogorčeni Kotorani jučer su se pitali gdje su bh. politički lideri da dođu i vide šta se dešava povratnicima, da vide porušenu munaru Gornje džamije koja svjedoči o rušiteljima, da vide mezarje na kojem su imena 87 šehida i civilnih žrtava rata.
